Iskustva osoba koji su pročitali knjigu Ljubav i poštovanje ili prisustvovali nekom od seminara o braku dr. Emersona Eggerichsa.
Pogledajte i kratki video o iskustvima parova koji su do sada prošli tečaj „Ljubav i poštovanje”. Video možete pogledati ovdje.
“Vaša je poruka ljubavi i poštovanja uistinu doprla do mene i promijenila moj život”
„Uvijek sam pokušavala od njega dobiti malo pažnje… Jedne večeri prije nekoliko tjedana mi je po tko zna koji put rekao: „Nikada me ne slušaš“ objašnjavajući time svoje hladno držanje prema meni posljednjih mjesec dana. Te sam noći razmišljala o njegovu ‘muškom’ načinu komuniciranja te sam shvatila jednu stvar – cijelo ga vrijeme gnjavim svojim predbacivanjima pokušavajući doprijeti do njega. Odmah sam odlučila promijeniti svoj pristup njemu. Postala sam vrlo svjesna kako je važno odabrati pravi način na koji mu prilazim i rezultat je čudesan… On se prema meni počeo odnositi s tolikom ljubavlju…“
„Suprug i ja prisustvovali smo vašoj bračnoj konferenciji o ljubavi i poštovanju. Nekoliko dana prije početka konferencije, ponovno smo ušli u još jedan, kako vi to nazivate, ludi krug i odlučili da je našemu braku došao kraj. Oboje smo bili povrijeđeni, tužni, ljutiti i utučeni. Inače, oboje smo vjernici, a ja čak radim kao dio osoblja u jednoj velikoj crkvi. Iako smo već ranije odlazili kršćanskom bračnom savjetniku, mogu iskreno reći da vaša konferencija nije samo spasila naš brak nego nam je pomogla više od bilo kojeg drugog savjetovanja te nam pružila obilje korisnih informacija. Odlazak na konferenciju bila je zadnja prilika da spasimo naš brak, s time da moj suprug uopće nije vjerovao kako to ima smisla te zamalo nije pošao na susret. Božje su istine istovremeno jednostavne i duboke… One su pokrenule proces ozdravljenja i preobrazbe našega braka. Da smo te stvari znali prije trideset godina, poštedjeli bismo se ogromne boli koju smo nanijeli jedno drugome. Dovoljno je reći da smo nakon završetka Konferencije u subotu zajedno proveli poslijepodne i večer i kažem vam da tako prekrasno zajedničko vrijeme nismo imali već godinama. Bilo je kao da smo se vratili u naše dvadesete i ponovno se zaljubili. Emersone, moram ti priznati da dosad nikada nisam shvaćala koliko je mome mužu životno važno da ga poštujem.“
„Moj je muž uvidio da se ja osjećam odbačenom i nevoljenom kad god se on povlači u osamu, a on je to često činio jer sam se ja prema njemu odnosila bez imalo poštovanja. Tada bih ja krenula za njim kako bih se osvetila, što bi na povlačenje natjeralo i najjače vojnike… Sve mu je to ukazivalo na to da ga ne poštujem i da ga time duboko vrijeđam. On se povlačio, ja ga proganjala – to je bio naš ludi krug. Moj je muž počeo uviđati i da prema meni reagira bez ljubavi te je bio spreman preuzeti dio odgovornosti za ludi krug koji smo zavrtjeli. Sve je više primjećivao koliko sam krhka (iako se uvijek trudim nametnuti se svojom snagom, kako drugima, tako i njemu) i koliko trebam njega, njegovu potporu i snagu. Zamolila sam ga da mi oprosti što sam se prema njemu odnosila bez poštovanja. Sada o svemu razgovaramo i stvari se polako mijenjaju. Naše uzajamno razumijevanje sve više raste.“
„Ovo je moj problem… Stvarno sam željela promijeniti način na koji komuniciram sa svojim mužem, ali on me preduhitrio objavivši mi da je našao drugu i da razmišlja o tome da me napusti. Srušio mi se svijet. Nije siguran voli li me i još točno ne zna kojim smjerom krenuti. Željela sam prigrliti Božja načela o braku, ali nisam sigurna mogu li se oni sad primijeniti u ovakvoj situaciji. Molim Vas za savjet. Budući da me on trenutno vara s drugom ženom, ima li smisla uopće započinjati takvo što?“ „Emersone, pažljivo sam slušala ono što ste mi rekli i još pažljivije slušala ono što mi Gospodin govori. Provela sam mjesece na koljenima moleći samo da izdržim sve ovo… Teško mi je objasniti kako se moje srce promijenilo kroz cijelu ovu situaciju. Ne mogu se prestati čuditi da sam mogla oprostiti nešto što sam mislila da je neoprostivo. Bog mi je u ovoj borbi dao nevjerojatnu snagu i samosvladavanje… Svakodnevno sam molila i trudila se pronaći samo JEDNU stvar koju poštujem kod svog muža. Ja sam ga prezirala. Nisam mislila da uopće mogu naći ijednu stvar, ali koristeći vaše naputke znala sam odakle ću početi. Polako smo napredovali, a on je učinio svoj dio i uvjerio me da je ona otišla iz njegova života i da njih dvoje više nemaju nikakav kontakt… Zanimljivo je da sam očekivala da ću se trebati mnogo više truditi oko toga da moje slomljeno srce zacijeli i da oprostim svome mužu. Bog je jednostavno učinio sve, a mi ljudi nikad se ne osjećamo dostojnima ovakvih čuda… Moj se muž od srca pokajao za ono što je napravio i ponovno me voli. Njegova afera sad je stvar prošlosti. Još uvijek odlazimo na bračna savjetovanja jer postoji još mnogo toga što trebamo popraviti u našem braku. Međutim, naš je odnos sada bolji nego ikada prije, iako je pred nama još dug put. Bog mi je pomogao nositi se s boli i izliječio je moje srce. Eto, upalilo je kao što ste rekli. Moj mi se muž vratio. Kada ste mi rekli da slobodno počnem primjenjivati načela ljubavi i poštovanja, pitala sam se je li to moguće, ali Bog je promijenio moga muža više nego što sam očekivala i nadam se da će te promjene nastaviti činiti. Ja sam se također promijenila i napokon sam postala žena kakva sam oduvijek željela biti.“
„Prošla je godina dana otkako smo sudjelovali na konferenciji o ljubavi i poštovanju. To je najsnažnija lekcija o braku koju smo suprug i ja ikada čuli. Neprestano se vraćamo primjeni načela koja smo naučili toga posebnog vikenda. Tada sjednemo zajedno na dvosjed i prolazimo kroz ta načela promatrajući naš odnos… Nevjerojatna je radost truditi se činiti stvari na Božji način i onda gledati kako nas On blagoslivlja.“
„Prije nekoliko dana odlučila sam suprugu reći da ga poštujem. Bilo mi je jako neugodno izgovoriti te riječi, ali sam ih rekla. Njegova reakcija je bila nevjerojatna! Pitao me zašto ga poštujem. Nabrojala sam mu nekoliko stvari, i poslije sam vidjela očite promjene u njegovu ponašanju.“
„Nas smo dvoje previše vjerni Kristu da bismo se rastali. Po mnogim čimbenicima u našem životu spadamo u kategoriju brakova koji propadaju: oboje smo medicinske struke (moj je muž liječnik, a ja medicinska sestra, a među takvim je parovima statistika poražavajuća), roditelji smo djeteta s posebnim potrebama (visoka stopa rastave među roditeljima takve djece), iskusili smo smrt djeteta (visoka stopa rastave). Povjerili smo svoje živote i brak Isusu, iako se jedno drugome baš i ne opadamo. Jedan nam je bračni savjetnik rekao da smo nas dvoje „tandem koji ide kroz zidove“. Sada smo baka i djed dvoje unučadi s posebnim potrebama, što je još stresnije. Prošli smo brojne bračne
programe i ništa što smo ondje čuli nije nam pomagalo koliko jednostavna poruka iz Poslanice Efežanima 5, 33. Prvi put u našem životu mogu pričati s njim… Pokušavamo se voljeti i svidjeti jedno drugom ostajući zajedno do kraja života. Ispočetka učimo ljubiti i poštivati jedno drugo.“
„Tužno je da sam provela dvadeset i dvije godine u braku sa svojim mužem i da sam tek sada shvatila poruku poštovanja. Svome sam mužu napisala dva pisma u kojima sam mu rekla zašto ga poštujem. Začudila sam se kada sam shvatila koliko ga je to smekšalo u odnosu prema meni. Godinama sam molila za to da me suprug voli i da može razumjeti moj jezik ljubavi, ali tek nakon što sam ja počela govoriti njegov jezik, on mi je uzvratio onime što je meni trebalo.“
„U subotu navečer u ljutnji sam bacio zdjelu koja je moju ženu pogodila u lice ostavivši joj manji ožiljak. Nazvala je policiju; uhitili su me i odveli u zatvor. Sudac je smatrao da je za mene najbolje da vikend provedem u zatvoru. Nakon četiri sata ležanja na metalnom ležaju, počeo sam intenzivno razmišljati zašto sam zapravo u zatvoru. Budući da nisam imao što čitati, nisam mogao izaći van, nisam više mogao spavati, preostalo mi je jedino šetati po sobici i moliti. I tako puna dva dana. Jedna mi je rečenica iz Svetog pisma neprestano prolazila kroz glavu: „Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu…“ Tijekom tih dvaju dana Bog mi je u sjećanje prizivao sve svađe i trenutke kada sam propustio ljubiti svoju ženu. Kao da mi je Netko zaustavljao snimku mog života i govorio mi: „Vidiš, ovo su bili trenuci kada te je ona trebala, ali ti si bio prezauzet da joj se posvetiš.“ Odjednom mi se pred očima pojavila slika njezina lica, sveg iskrivljenog od bijesa dok je vikala na mene, ali zvuk se nije čuo… Zvuk kao da je bio isključen, a onda se malo po malo pojačavao i mogao sam jasno čuti njezine riječi: „Samo želim da me VOLIŠ. Zašto me ne VOLIŠ? Bojim se i nesigurna sam, trebam
te, da me držiš i da me VOLIŠ…“ Tada sam počeo plakati. Shvatio sam da sam sve vrijeme zapravo zaokupljen samo vlastitim potrebama – da dobijem poštovanje, da pod svaku cijenu budem u pravu, da pobijedim u svakoj svađi. Sve je to narušavalo naš odnos. Od siline riječi nisam mogao doprijeti do njezina srca i njezinih potreba. Otvorile su se oči moga srca i shvatio sam zašto Sveto pismo zapovijeda muževima da svoje žene ljube kao što je Krist ljubio Crkvu. To sam svoje iskustvo podijelio s brojnim muškarcima na čijim sam licima vidio da i sami u tome griješe. Nama muškarcima ova je zapovijed potrebna, ali, nažalost, premalen je broj onih koji to shvaćaju. U svakom slučaju Bog me na dva dana poslao u zatvor, maknuo od mene sve što mi je odvlačilo pažnju i doslovno me prisilio da pogledam u svoju nutrinu na način na koji to nisam učinio nikada ranije. Na kraju sam bio potpuno emocionalno slomljen pa podignut te sam jedva čekao da dođem kući i podijelim sa ženom ono što mi je Bog pokazao! Te sam se posljednje večeri u ćeliji osjećao slobodniji nego ikada. Znao sam da mi je Bog progovorio i znao sam da ću popraviti stvari najprije u svome braku, a onda, ako Bog dâ, to iskustvo dijeliti s drugima.“
„U dvadeset i tri godine svoga braka čeznula sam za bliskošću sa svojim mužem. Čitavo to vrijeme nisam bila svjesna da je moj nedostatak poštovanja prema njemu najveća prepreka našoj ljubavi. Bila sam arogantna, uvjerena da sam potpuno u pravu i nije mi padalo na pamet da njegovu ideju ili mišljenje uopće uzimam u obzir… Mislila sam da tako pomažem svojem „nesposobnom“ mužu… U jednom me je trenutku Gospodin „zaskočio“ i pokazao mi što krivo radim… Kada sam prestala nametati svoje mišljenje i dala mu mjesta da se usudi podijeliti sa mnom svoje mišljenje, čudesne su se stvari počele događati. On je počeo otvarati svoje srce. Zapravo, počeli smo razgovarati umjesto
da ja držim monologe. Moja ljubav i poštovanje prema njemu narasli su do neba, a on je procvao u čovjeka kakvog sam uvijek željela.“
„Bilo je oslobađajuće razmišljati o činjenici da moja žena ima dobre namjere i da mi pristupa čista srca, kao što i sama kaže. Nažalost, prije nisam mogao razumjeti što je u njezinu srcu. Toliko je stvari koje o njoj uopće nisam znao. Poput, primjerice, njezina ponašanja kada je prolazila kroz razdoblje postporođajne depresije. Shvaćanje onoga što se u njoj događalo uistinu mi je omekšalo srce. Počeo sam više razmišljati o tome kako ona možda ne vidi ljubav koju joj pokazujem, iako sam sve činio s dobrom namjerom i čista srca.“
„Prisjećajući se prijašnjih vremena, tek sada shvaćam da sam se prema mužu odnosila bez poštovanja. On je po prirodi jako dobar i suosjećajan muškarac, vrlo je otvoren prema drugima i ima dar služenja (uvijek je spreman napraviti nešto za mene u trenutku kada ga to zatražim). . . Uistinu je dobronamjeran, grešnik poput svih nas, ali dobra srca. Zaključila sam da su možda moja očekivanja bila nerazumno prevelika.“
„Mi smo danas još uvijek zajedno samo zato što je moj muž tijekom proteklih nekoliko mjeseci činio upravo ono o čemu ste pričali na vašoj Konferenciji ljubavi i poštovanja. Volio me i onda kada u mome ponašanju nije bilo ničega lijepoga te se borio za naš brak i obitelj i onda kada se sve već bilo raspadalo. Prošloga listopada zamolila sam ga da ode od kuće. Željela sam biti sama, trebalo mi je prostora i jednostavno sam osjećala da ga više ne volim. Iako to nije želio, on je ipak udovoljio mojoj molbi i otišao na dva tjedna… Znala sam da će se našom rastavom život naših kćeri i moj život drastično promijeniti. Razmišljala sam već o zajedničkom skrbništvu, o tome kako bi bilo dobro prodati našu kuću koju smo nedavno obnovili… Zapravo uopće me nije bilo briga, samo sam željela stati na kraj našemu braku! U međuvremenu, on je molio, proučavao knjige i predavanja o braku s čvrstom odlukom da će me voljeti bez obzira na sve. Našim je kćerima on sve više nedostajao pa sam ga pozvala da se vrati kući i ostane do daljnjega. Svake večeri prije spavanja on bi me primio za ruku moleći za mene i naš brak, a ja sam samo nervozno buljila u strop čekajući da završi s molitvom. On mi je ostavljao kratke poruke ili cvjetić na ogledalu u kupaonici ili u mome autu. Činio je toliko sitnica kako bi mi pokazao da me voli i da neće tek tako dopustiti da se naš brak dokraja raspadne.
Sve me to užasno iritiralo. Mislila sam u sebi: „Zar on ne shvaća da ga ja ne volim i da više ne želim biti s njime? Zašto se uopće toliko trudi?“ Zasigurno već odavno nisam osjećala nikakvu zaljubljenost prema njemu. Moje potrebe nisu bile ispunjene, stoga sam htjela prekinuti naš odnos. Znam, to je bilo jako sebično i nezrelo. U emocionalnom sam smislu prolazila kroz nešto što ni ja ni on nismo baš dobro shvaćali, ali on je bio uz mene i volio me kroz cijelo to razdoblje. Poštedjet ću vas detalja rekavši da sam na koncu ipak popustila. Naime, nijedna žena pri zdravoj pameti ne bi mogla odbaciti svu tu ljubav i odanost koju mi je on iskazivao. Danas iskreno volim svoga muža. Naučila sam da ljubav nije osjećaj, već nešto što odaberemo i za to se opredijelimo. Mi se nismo rastali zato što je moj muž odabrao voljeti me bez obzira na moje reakcije. Kada se osvrnem natrag, promotrim naš život, vidim koliko me on volio i koliko je sa mnom bio strpljiv (vjerujte mi, nimalo mu nije bilo lako), beskrajno sam mu zahvalna što je po Kristovoj snazi on spasio naš brak. Ne mogu reći da smo u potpunosti izašli iz tunela, ali zasigurno smo vrlo blizu jer svjetlo se već jasno vidi.“
„Te sam večeri do kasno u noć razmišljao o onome što mi je ona rekla i što vi poučavate o ljubavi i poštovanju. Molio sam za mudrost. Mnogo smo puta u životu povrijedili jedno drugo, ali ovaj sam put, po miru i sigurnosti koje sam osjećao, znao da se događa nešto drugačije. Osjećao sam da mi Duh Sveti govori: ‘Ostani miran, samo budi strpljiv i opusti se.’ To sam i učinio. Razmišljao sam i bdio gotovo čitavu noć da bih u jednom trenutku uspio dešifrirati ono što mi je ona zapravo govorila. Ona
je pokušavala izraziti bol koju je osjećala u našem braku… Trebala mi je cijela noć da shvatim što se skrivalo iza njezinih riječi koje, doduše, nisu bile pune poštovanje ili ljubavi, ali su svakako bile pokušaj da mi kaže što je duboko u njoj. Započeo sam razgovor s njom rekavši joj da mislim kako sam shvatio što mi zapravo želi reći i da sam svjestan boli koju ona osjeća. Nakon razgovora od sat vremena, ona mi je sjela u krilo, zagrlila me i počela plakati. Bilo je to emocionalno otpuštanje tuge koju je osjećala. Bilo je to bolno, ali OZDRAVLJUJUĆE iskustvo. To je bio prvi put da je osjećala kako je razumijem.“
„Od samoga početka našega braka činilo mi se da je moj muž opsjednut kontroliranjem stvari i da ne vidi koje su moje potrebe. Nisam znala što se događa u njegovu srcu. Postala sam prava ogorčena žena koja bi mu sve sasula u lice. Sada sve više shvaćam s čime se sve on borio u sebi i koliko su ga povrijedile moje riječi.“
„Godinama sam izučavala što Biblija govori o braku i podučavala o tome kako biti dobra žena, ali znala sam da mi tu nešto nedostaje, čak i u mome braku… Nisam mogla shvatiti što to meni moj muž zamjera i zašto mi ne pokazuje svu onu ljubav koju sam smatrala da zaslužujem. Sada znam da mu ja nisam pokazivala poštovanje i da uopće nisam ni pomišljala da je to ono što njemu treba. Kada sam se napokon počela truditi u tom smislu i poštivati svoga muža, vrlo brzo sam bila zadivljena promjenama u našem braku. Moj muž definitivno nije slatkorječiv. On voli prirodu i bavi se lovom. Iako sam na početku osjećala nelagodu, rekoh mu: „Dragi, prošle noći nisam mogla zaspati, pa sam malo razmišljala o svemu onome što poštujem kod tebe.“ (Stvarno sam to učinila.) Nije ništa odgovorio, ali osjetila sam da ga je to nekako smekšalo. Nakon toga dva je dana proveo s prijateljima u lovu na patke, a kada je došao kući rekao mi je: „Nedostajala si mi danas. Volio bih da si mogla biti sa mnom. Cijelo sam vrijeme razmišljao o tome kako imam slatku djevojku.“ U tom sam se trenutku morala svladati da se ne počnem smijati naglas. On mi je rekao da sam slatka djevojka, a ja sam već postala baka! Uglavnom, bilo mi je predivno osjetiti se voljenom. Danas sam svjesna da sam se u mnogim stvarima prema njemu odnosila bez poštovanja, iako to nisam htjela.“
„Iako Bibliju čitam gotovo cijeli svoj život i smatram se produhovljenom osobom, moj se pogled na brak promijenio nakon što sam pročitala i shvatila ove vaše riječi: ‘Tužno je kada muškarac zna da je spreman umrijeti za svoju ženu zato što ju voli, a ona se neprestano žali i govori da ju on uopće ne voli.’ Ovom sam istinom bila sasvim potresena u duhu jer je upravo to bio slučaj s mojim brakom. Osjećala sam onu vrstu srama kada znate da ste učinili nešto strašno, a ne znate kako tražiti oprost. Osim toga svjesni ste da će proces liječenja trajati još dugo. U svakom slučaju odlučila sam više ne sumnjati u muževljevu ljubav.“
„Budući da sam tijekom proteklih sedamnaest godina već bio na nekoliko bračnih seminara, nisam ni od ovoga očekivao nikakve revolucionarne zamisli. Mislio sam da će se, kao i obično, muškarcima uputiti pokoja kritika. Međutim, s vašega sam se seminara vratio prosvijetljen spoznajom dubljeg smisla onoga što je Bog zamislio za brak muškarca i žene. Umjesto da se osvrćem na razlike među nama ili tražim razloge za podjelu, počeo sam cijeniti jedinstvenu vezu ljubavi i poštovanja u bračnom odnosu. Iako odjednom svjestan svojih nedostataka, osjećao sam se motiviran i nadahnut. Tako ohrabren i osvježen, počeo sam bolje shvaćati tko sam i koja je moja uloga kao muža.“
„Dok sam na vašoj konferenciji slušala kako govorite o ljubavi prema ženi, uopće mi nije bilo teško to slušati i slagala sam se sa svime što ste rekli. No kada ste nakon toga u subotu počeli govoriti o nedostatku poštovanja prema mužu, moram reći da sam ostala zatečena. Sve sam ove godine bila toliko usredotočena na to da dokučim zašto me on ne može razumjeti, da sam potpuno propustila primijetiti kako se on osjeća poniženo. Sada znam da je to istina u mome slučaju. Majka sam male djece i neprestano ih učim kako razlikovati dobro od lošeg. Nikada dosad nisam shvaćala da to činim i svome mužu. Iskreno, također mislim da ni moj muž ne bi znao točno objasniti da je takvo moje ponašanje utjecalo na to kako se on osjeća.“
Gotovo sam šokirana promjenama koje zadnjih nekoliko dana primjećujem kod svoga muža
Ukratko, prošlog smo se siječnja nas dvoje opako posvađali da bismo u svibnju nastavili s drugom ‘rundom’ svađe. Tada mi je rekao da više ne zna što osjeća prema meni i kako nije siguran što će s nama biti u budućnosti. Bio je to naš ludi krug! Uskočili smo u njega i vrtjeli se do besvijesti. Iznenadila sam se kad sam čula kako govorite da muškarac može osjećati kako ga žena više ne poštuje, ali da ne pronalazi riječi kojima bi to izrazio. Vjerujem da se moj muž upravo tako osjećao jer je on muškarac koji teško izražava svoje emocije. Bio mi je u stanju reći samo da sam pretjerala s grubošću, ali meni uopće nije bilo jasno o čemu on govori. U vodu su pali svi moji napori kojima sam tijekom zadnjih šest mjeseci pokušavala doprijeti do njega. Na Silvestrovo sam na njegovoj kutiji za ručak ostavila poruku. Nije pisalo ništa posebno, samo: „Daješ mi toliko razloga za osmijeh“, i još sam pridodala: „i toliko je stvari koje kod tebe poštujem.“ Onda sam mu čestitala Božić i Novu godinu. Sljedećeg je dana ustao od stola i primaknuo mi stolicu! Prošle je nedjelje predložio da navečer zajedno odemo u kino, a za sljedeći smo tjedan dogovorili odlazak na mjuzikl. Uglavnom, on je iznenađujuće otvoreniji i komunikativniji prema meni… Bilo bi pretjerano i neistinito kad bih rekla da su svi naši problemi nekim čudom nestali, no sada je između nas most koji nije postojao prije tjedan dana. Još mi nije izgovorio one riječi koje počinju na ‘v’, ali njegovo je ponašanje takvo da sada znam kako za mene u njegovu srcu još uvijek postoji ljubav te, s Božjom pomoći, taj plamen nastojim ražariti što više mogu.“
„Živjela sam u neznanju o životnoj potrebi muškarca da ga se poštuje. Vidim da mu je to važnije od same ljubavi. Sada sam mu, umjesto da mu samo govorim kako ga volim, počela govoriti čemu se kod njega divim i što cijenim. To na njega nevjerojatno djeluje!“
„Bliska prijateljica me nazvala da bi mi rekla kako Bog želi da poslušam ono što govorite o poštivanju muža. On i ja prisustvovali smo različitim bračnim seminarima te pročitali čitav niz knjiga o toj temi, ali nikada nismo naišli ni na što slično poruci koju vi promičete. Mislim da je to ključ za bolje shvaćanje po treba moga muža i za radostan brak. Čudesno je što Bog čini kada ga poslušamo.“
„Molim Gospodina da mi pokaže kako istinski poštivati muža. Promjene u njegovu ponašanju i odnosu prema meni već se sada jako primjećuju, a uvjerena sam da će još mnogo dobrih stvari proizići iz toga što svoga muža nastojim bezuvjetno poštivati. U konačnici, to je Božje djelo, ja samo trebam biti poslušna Njegovoj riječi, a On će se za sve pobrinuti.“
Sada sam mnogo ljubaznija prema njemu i zadovoljnija svojim životom.“ „Čudesno je promatrati što se događa kada muškarac osjeti da ga žena poštuje. Znala sam da mužu trebam iskazati bezuvjetno poštovanje, bez obzira na to što se meni možda ne da. Počela sam mu to pokazivati, iako na početku to uopće nije bilo popraćeno osjećajima. No nakon nekog vremena, osjećaji su se pojavili! Ponašanje mog muža se promijenilo, baš kao što ste rekli. Prošloga su nam vikenda susjedi došli na večeru i on se dobrovoljno ponudio da im nešto skuha. Osim toga, neki je dan oprao moj automobil (to nikada prije nije učinio). Za Božić mi je dao 500 dolara kako bih kupila što god želim. Također je počistio kuhinju i već je dvaput oprao suđe. Jednom tjedno pošaljem mu e-mail samo da zna koliko sam mu zahvalna na svemu što radi za našu obitelj i što se toliko trudi na poslu te ja ne moram raditi nego ostajem doma kako bih se brinula o naše dvoje djece. Pazim na to da kuća uvijek bude pospremljena, a večera gotova kada on dođe s posla. Također se trudim izgledati lijepo i takva ga dočekati u našem domu. Sada sam mnogo ljubaznija prema njemu i zadovoljnija svojim životom.“
„Danas možemo razgovarati o osjetljivim temama, a da naš razgovor ne završi žustrom svađom. To je fenomenalno! Priznali smo jedno drugome: ‘Da, tako se ja osjećam svih ovih godina!’ Zajedno smo počeli učiti stvari otpočetka i tomu se jako veselim. Već mogu vidjeti da se naš brak značajno popravio. Osjećam kao da je uteg podignut s naše komunikacije.“
„Nisam poštivala svoga muža jer mi je obiteljska pozadina takva da se moja mama rastavljala dva puta i očuh koji me odgajao bio je alkoholičar te ga ni moja mama ni moje sestre nisu poštivale. Također nisam shvaćala da je poštovanje nešto što je mome mužu potrebno. On je osoba puna ljubavi, ali je u životu učinio neke stvari koje su me jako povrijedile i naštetile našemu braku.
Bilo mi je jako teško oprostiti mu… Sada shvaćam da je Bogu najvažnije ono što je u našem srcu. Shvativši to, lakše sam oprostila svome mužu, a to opraštanje me uistinu oslobodilo.“
„Iako su drugi smatrali da nas dvoje imamo sjajan brak (i imamo ga), bilo je nekoliko područja u našem braku od kojih sam potajno digao ruke. Na ljestvici od 1 do 10 mi smo većinu vremena bili negdje između 5 i 6. Oboje smo željeli da naš brak bude negdje između 9 i 10 (barem povremeno). Nakon što smo pročitali vašu knjigu, moja žena i ja otputovali smo na nekoliko dana. Na tom se putovanju dogodila najveća promjena koju smo ona i ja ikada doživjeli. Na neki je način Bog omekšao naša srca i mi smo počeli na prvo mjesto u našem braku stavljati njezinu potrebu za ljubavlju i moju za poštovanjem. Znam da mi time ne bismo trebali biti iznenađeni, ali uvijek je lakše druge podučavati što je dobro i istinito nego to primjenjivati u vlastitom životu. Moja žena i ja svakim smo danom sve bliskiji i smatram da upravo iz tog razloga još bolje možemo voditi parove koje savjetujemo.“
„Nakon što sam pročitala vašu knjigu, ispričala sam se svome mužu i rekla mu da znam kako se prema njemu nisam odnosila s poštovanjem, ali da to sada želim popraviti. Promijenila sam svoje ponašanje prema njemu i… upalilo je! Ne mogu opisati koliko sam zahvalna Bogu. Napokon sam shvatila… Hvala vam što ste mi otkrili kako poštivati svoga muža na način na koji je Bog zapovjedio. Iskazivala sam mu poštovanje na sve moguće načine te se moj stav preokrenuo za 180 stupnjeva i, što je najvažnije, njegovo ponašanje i njegov stav također. Imam mir i nadu da će naš brak izdržati sve i da ćemo njime proslaviti našega Boga.“
„Uglavnom, otkad je moja mama počela pokazivati tati da ga poštuje, on joj priznaje svoje pogreške iz prošlosti. Ona vidi veliku promjenu u načinu njegova razmišljanja i ponašanja te joj to daje nadu u budućnost. Također kaže da se trudi obraćati mu se s poštovanjem birajući riječi i sudeći po onome kako tata reagira na to, i već vidi nevjerojatne rezultate… To je velika stvar budući da oni nikada nisu mogli ozbiljno razgovarati bez ljutnje ili barem povišenog glasa… Hvala što ste donijeli nadu mojoj majci, a onda i meni i mojim sestrama.“
„Sve do nedavno moj je muž bio duhom odsutan i povučen u sebe, a sada čini stvari kojima sam se nekada nadala željno ih iščekujući, na primjer, sa mnom razgovara o tome kako se osjeća i o čemu razmišlja.“
„Počele su se događati čudesne stvari. On polako otkriva što mu leži na srcu. Naša komunikacija je napokon dijalog, a ne više nečiji monolog.“
„Međusobno smo razumijevanje sada podigli na jednu novu razinu. Moja je molitva dugo vremena zvučala ovako: ‘Bože, molim te, izliječi naš brak. Ovo je prebolno. Zašto si nas uopće spojio?’ Sada sam mu VEOMA zahvalan što nas je spojio! Moja je žena moj par u svakom pogledu, bila je to i prije nego što sam ja to mogao vidjeti. Velik mi je teret pao sa srca… Više nisam isti.“
„Valentinovo je bilo vrlo poseban dan… Moj me muž probudio i proveo kroz kuću. Naime, dao si je truda i napisao kratke pjesme koje je zalijepio na vrećice sa slatkišima… Prva je bila u kupaonici uz trag gdje bi mogla biti sljedeća… Smijala sam se i tražila porukice sa slatkišima po kući. Bilo je tako zabavno… Te je večeri moj muž u restoranu rezervirao mjesta za nas. Ondje je gitarist predivno svirao klasičnu glazbu. U restoranu su nas slikali i poklonili nam našu fotografiju. Uživali smo u ukusnoj hrani i opuštenoj atmosferi. To je apsolutno bila večer koju ću zauvijek pamtiti! Hvala vam što ste mog muža potaknuli da mi pokaže ljubav.“
„Bezuvjetno poštivanje muža bilo mi je posve stran pojam i zaista sam trebala na tome poraditi. Oduvijek sam mislila da samo trebam više voljeti. Za mene je bilo pravo otkriće da on zapravo traži da ga više poštujem. Hvala još jednom! Budući da svakodnevno primjenjujemo ono što smo naučili o povezanosti ljubavi i poštovanja, osjećam uzbuđenje pred onime što nas čeka u budućnosti.
Ovime se snaga našega braka obnavlja.“
Zahvalna sam na ovoj ideji bezuvjetnog poštovanja, zato što sad osjećam da mu mogu uzvratiti svu ljubav koju mi on pruža na način koji je njemu značajan… Budući da se bavim borilačkim vještinama, znam koliko je poštovanje bitno, samo dosad nisam shvaćala da je to jedan poseban jezik… Nikad nisam znala da je ta potreba u muškarcima tako velika… Učim komunicirati učinkovitije na takav način i sa svojim sinom tinejdžerom…“
„Prije nekoliko dana odlučila sam svome mužu reći da ga poštujem. Bilo mi je tako neugodno izreći te riječi, ali kad sam ih izgovorila, njegova reakcija bila je nevjerojatna! Pitao me zašto ga poštujem. Nabrojala sam nekoliko stvari, iako sam ih mogla reći i više, i na svoje sam oči vidjela promjenu u njegovu ponašanju!“
„Ne možete ni zamisliti koliko smo dugo mi živjeli u ludom krugu. Prema njemu sam osjećala poštovanje, ali mu ga nisam pokazivala jer sam se osjećala tako nevoljeno. Mislim da sam mu se na neki način tako osvećivala, ali toga zaista nisam bila svjesna. Kada sam počela s poštovanjem obraćati pažnju na njegovo ponašanje i interakcije, bila sam šokirana izrazom njegova lica. Shvatila sam da on zaista pati zbog toga što ne osjeća da ga poštujem! Kako to nikad prije nisam vidjela? Najbolji način na koji mogu opisati ono što vidim da se događa danas jest da se on, simbolično rečeno, topi i po prvi put u našem braku ja osjećam nadu.“
„U braku nas dvoje nikada nismo bili osobito bliski sve dok mu ja nisam počela iskazivati poštovanje. Oduvijek sam znala da nam nešto nedostaje, ali mislila sam da je problem u njemu (budući da mi nije pružao dovoljno ljubavi). Sada osjećam da sam voljena i znam da on osjeća da ga poštujem. Također znam da se u našim životima napokon ispunja jedna golema praznina.“
„Istina je ono što ste rekli da je muškarcima lakše poštivati svoje žene, nego ih voljeti te da je ženama lakše voljeti svoje muževe, nego ih poštovati. Nikada prije o tome nisam razmišljala na takav način. To me veoma iznenadilo, a uistinu je važno toga biti svjestan.“
„U posljednje vrijeme naš je brak ljepši nego ikada. Naučila sam paziti na koji način komuniciram (uključujući izraze lica i ton glasa) te svome mužu mogu reći kada ne doživljavam ljubav s njegove strane. Na taj način uspješno izbjegavamo ludi krug. Napokon sam donijela odluku biti poslušna Božjoj riječi. Od srca vam zahvaljujem!“
„Iako sam imala najbolje namjere, na njega su moji postupci djelovali onako kako uopće nisam željela… Počinjem shvaćati da mu predbacujem stvari mnogo više nego što sam to sama spremna priznati… Otkad se trudim pokazati mu da ga poštujem, već vidim blagoslove u našem životu. Moj muž želi više razgovarati sa mnom i nježniji je prema meni. Mislim da smo se u proteklih nekoliko tjedana zbližili više nego u posljednjih nekoliko godina.“
„Moj je muž prolazio kroz veliku krizu i bio je na meti mnogih kritika i glasina koje su o njemu počele kružiti. Odlučila sam biti uz njega… i pokazati svoje poštovanje i odanost njemu usprkos svim kritikama i glasinama. Iako smo tijekom tog kriznog razdoblja izgubili prijatelje s kojima smo se družili proteklih petnaest do trideset godina, nas smo se dvoje zbližili kao nikada dosad. Umjesto da se zatvori u sebe, on mi sada priča o svemu što se događa, povjerava mi se, pokazuje e-mailove i sl. Bog je tako dobar prema meni, u pravo mi vrijeme daje ono što mi je potrebno.“
„U zimskim uvjetima vožnje uvijek sam, naišavši na poledicu i počevši kliziti, automatski stisnula kočnice. On mi je govorio da otpustim kočnice. Neki sam dan vozila sama i naišla na led. Automobil je počeo kliziti, stisnula sam kočnice i u tom sam trenutku u glavi čula njegov glas: „Otpusti kočnice.“ To mi je spasilo život. Na vašoj sam Konferenciji naučila da me on svojim savjetom želi zaštititi. Njegova strogoća prema meni u tom je trenutku imala ulogu zaštite. Kada sam došla kući, rekla sam mu: ‘Spasio si mi život.’ Zahvalila sam mu na tome iskazavši mu poštovanje. Nekad sam mislila da me svojim strogim riječima samo želi poniziti, ali sada znam da to uopće nije bio njegov motiv.“
„Dobio sam ‘poruku poštovanja’ od svoje žene. Bio sam tako zadivljen tim pismom da sam ga sačuvao… te su riječi tako snažno djelovale na mene. Nisam ga samo sačuvao, nego sam ga stalno vadio i čitao ispočetka. Moja je žena poput moje jedine obožavateljice na svijetu. Drago mi je što ona primjećuje koliko se žrtvujem, iako ne želim djelovati kao mučenik… U svakom slučaju kod nas se dogodila ona razmjena ljubavi i poštovanja o kojoj ste pričali.“
„Ne mogu vjerovati da nikad prije nisam čula za bezuvjetno poštovanje. Muž i ja prije braka smo odlazili na predbračno savjetovanje. Bila sam dio službenog osoblja u jednoj od najvećih crkava podučavajući o ulozi žene… Tražila sam savjete od starijih i mudrijih žena… No tek su mi se čitanjem vaše knjige otvorile oči. Shvatila sam da moj muž ipak nije bio arogantan kada je pričao o tome kako ne osjeća da ga poštujem. To je njegov jezik ljubavi. Također sam shvatila da moram naučiti poštivati ga zbog pozicije koju mu je Bog odredio u našoj obitelji, ne zato što osjećam da to zaslužuje ili ne zaslužuje, nego zato što Bog želi da budem poslušna Svetome pismu. On zna što je najbolje za mene. NJEGOV je put uvijek najbolji.
„Iznenađuje me što se vraćamo na osnove. Mnogo se govori o komunikaciji u braku i ispunjavanju međusobnih potreba, a jednostavna se rješenja problema u našem braku nalaze u Božjoj Riječi. Kažemo da se u Svetome pismu nalazi sve što nam je potrebno za život, a opet se okrećemo popularnoj psihologiji tražeći ta rješenja. S vremena na vrijeme ponovno pročitam ulomak poslanice Efežanima da podsjetim samu sebe kako bih trebala biti podložna. Doduše, ponekad mi je teško poniziti se i podložiti, ali mi moj obzirni i mudri muž koji se trudi kršćanski živjeti u tome mnogo pomaže.“
„Prestala sam iznositi svoje mišljenje, osim ako on to od mene traži, a time je njegovo samopouzdanje samo raslo. Kojeg li olakšanja za mene! Ne moram ‘razmišljati’ za nas oboje! Stvari koje su mi nekada smetale kod njega (njegova razmišljanja koja su se razlikovala od mojih) sada me vesele zato što mi je Bog otvorio oči da vidim Njegovo genijalno djelo, odnosno mog muža onakva kakav on jest. Predivno!“
„Subotom moj muž voli da se na neki način družimo dok on radi oko kuće; ja mu pomažem i jednostavno smo jedno pored drugoga. Otkad sam mu počela tako praviti društvo, shvatila sam da on to VEOMA voli! Zapravo, tada mi najviše ispriča o onome o čemu je razmišljao proteklih dana… Još se uvijek navikavam na to… U svakom slučaju sada znam da moj muž zna da ga volim jer osjeća da ga poštujem, a on se prema meni odnosi s mnogo više ljubavi.“
„Kada ste pričali o bliskom odnosu muža i žene, kada su njih dvoje jedno pored drugoga rame uz rame, znam točno o čemu ste govorili. Moj muž napokon se otvorio i rekao mi da je ponekad sve što je želio da učinim bilo samo da sjednem i budem s njim. On je prihvatio činjenicu da ponekad sjedeći pored njega ispravljam testove (posao učiteljice nikada nije gotov!) i znam da, ako se ustanem da provjerim rublje ili napravim nešto drugo po kući, sve što trebam napraviti jest reći mu za to i da on zna da ću mu se vratiti i ponovno sjesti pored njega.“
„Bila sam tako zaokupljena dnevnim obvezama i djecom da sam zapostavila svog muža, odnosno naš spolni život. Zapravo sam ga ostavila ranjivim da ga napadne neprijatelj. Rekao je da žudi za nečim, ali nije znao što je to dok mu ona nije počela davati ono za čime je žudio. Njegova je potreba za time bila toliko jaka da je u jednom trenutku naše razdvojenosti bio spreman odustati od svega, od braka, obitelji, posla, ugleda, pa čak i od svog odnosa s Gospodinom, samo da bi i dalje mogao osjećati poštovanje i divljenje koje mu je ta druga žena pružala. Za njega je to bila izuzetno velika duhovna borba zato što je znao što je ispravno i što treba učiniti, ali se nije mogao odreći onoga što je dobivao od nje. Bog mi pomaže vidjeti moj dio odgovornosti u slomu našega braka. Moj muž je dobronamjeran čovjek i znam da me voli i on zna da i ja njega volim.“
„Neki sam mu dan poslala e-mail samo da mu dam do znanja zašto ga poštujem. Te mi je večeri rekao da je bio jako dirnut… Zapravo sam samo molila i pustila da me Bog vodi dok sam mu pisala e-mail i stvarno je upalilo. Također, neko smo si vrijeme slali poruke kojima smo jedno drugom iskazivali ljubav, a onda sam ja svoje poruke njemu prenamijenila kako bih mu njima iskazala koliko ga poštujem i to mu se svidjelo. Tjedan dana poslije muž me nazvao usred radnog dana da mi kaže zašto me voli. U braku smo već gotovo deset godina i dosad on to nikada nije učinio!“
„Mislim da sam upravo nešto shvatila… Ne radi se o tome da mi moj muž ne pokazuje ljubav ili da me ne pokušava razumjeti, nego je problem u tome da, ukoliko on to ne napravi na način na koji sam ja to zamislila, meni to nije dovoljno dobro. Znam, ovo baš ne zvuči normalno! On mi pokazuje ljubav, brižnost itd. na mnoge načine, a ja se fokusiram na onu jednu stvar koja mi se nije sviđala!… Zar me nešto treba lupiti po glavi da bih uistinu shvatila?! Trebam se radovati načinima na koje mi moj muž pokazuje svoju ljubav te mu trebam pokazati koliko to cijenim. Biste li se, molim vas, molili za mene da ovo uistinu shvatim i prihvatim, da se toga držim i u skladu s time ponašam umjesto da moja prva reakcija bude bujica prigovora?“
„Lakše mi je poštivati svog muža iz poslušnosti prema Bogu nego samo zato što on to od mene traži. Hvala vam što ste mi pomogli vidjeti koliko je muški ego osjetljiv i nježan. Prije nisam shvaćala da to kako on sebe vidi kao muža i muškarca toliko ovisi o tome koliko ga ja poštujem. Kada se čini da će između nas izbiti svađa, pomislim na ono što ste rekli o poštivanju muža. Tada se uspijem svladati da pred njega ne istresem svoje emocije, nego mu se obraćam s poštovanjem. Mnoge grube riječi koje smo mogli uputiti jedno drugome tako su zaustavljene na vrijeme.“
„Želja mog srca je da se moj muž još više približi Gospodinu time što ga ja poštujem i to mu pokazujem. Moram priznati da sam imala unutarnje borbe s prihvaćanjem nekih stvari, ali budući da je sve to zapisano u Svetome pismu, vršim sve kako Bog od mene traži, a Duh Sveti mi nastavlja otkrivati moju pobunu, prijezir, neposlušnost i dr. Molim Boga za snagu da primijenim sve vaše savjete, a znam da je On vjeran!“
„Ali ako ja njega ne poštujem, Duh Sveti mi nalaže da mu se ispričam! Bljak! No osjećam se mnogo bolje nakon toga i vrijedno je te neugodnosti. Znam da se ne ispričavam svomu mužu, nego Isusu. Nadam se i molim da oči moga muža budu otvorene Duhu Svetom, ali to ostavljam Bogu jer znam da samo On može promijeniti njegovo srce.“
„Mnogo mi je lakše pokazivati poštovanje prema mužu i time zadovoljavati njegove najdublje potrebe kada znam da tada zapravo iskazujem svoju ljubav i poštovanje Bogu. Odlomak iz 1 Pt 2, 16 uistinu me nadahnuo da tako činim. Slobodna sam u Kristu i mogu mu iskazati čast jer On ispunjava moju potrebu za sigurnošću i ljubavlju.“
„Moj mi je muž rekao kako osjeća da ga ne poštujem… Bio je u pravu… Bilo je to očito zato što imamo dvije kćeri, u dobi od šest i pol i tri godine, koje također prema njemu nisu pokazivale poštovanje, što je za mene bio znak da im ja to svojim primjerom nisam pokazala. Nakon što sam pročitala vašu knjigu, počela sam mu pokazivati poštovanje na razne načine. Nakon nekog vremena primijetila sam kako se njegov odnos s našim kćerima popravio, a tako i naš brak. On zna da se ja trudim dati sve od sebe da se stvari u našoj obitelji poprave. On je počeo raditi neke stvari koje mu prije nisu padale na pamet, primjerice, ode s kćerima u kupovinu kako bih ja imala malo vremena za sebe. Tako sam sretna što vidim kako 1 Pt 3, 1-2 funkcionira u našem braku.“
„Nisam to izrazio riječima, ali želio sam da me poštuje i bude mi prijatelj. No to od nje nisam primao. Znao sam da sam joj uskraćivao ljubav (možda čak i više nego što je ona meni uskraćivala poštovanje)… Zahvalan sam Bogu na znanju kojim me vodi k boljem shvaćanju služenja u ljubavi za Isusa Krista. Znam da se preda mnom nalaze još mnoga iskušenja i izazovi. Moja žena nosi brojne rane iz vremena kada je nisam znao voljeti, ali sada znamo što nam je činiti kako bismo išli naprijed.“
„…počela sam činiti druge stvari. Promijenila sam svoj stav, ton svoga glasa i izraze lica. Čak sam promijenila i svoju molitvu ‘blagoslovi me i promijeni ga’ u ‘promijeni me i blagoslovi ga.’ Zahvaljujući ovoj novoj spoznaji još mi je više stalo do moga muža i gledam ga drugim očima. Već počinjem vidjeti plodove tih promjena.“
„Većina nas posve je svjesna kakvu moć imaju riječi, ali jednako je moćna razarajuća snaga nepoštovanja… Bog mi je uistinu dao samokontrolu i čvrsto uvjerenje kada je o tome riječ. Mislim da je mnogo lakše živjeti ljubav i poštovanje kada znamo da smo potpuni tek u Kristu i da identitet jedne žene ne ovisi o njezinu mužu… Situacija u mojoj obitelji nije jednostavna jer je moj muž „u bijegu“ od Gospodina već godinama, ali ne gubim nadu i zato nemam potrebu da moja riječ bude zadnja, da budem u pravu, pobijedim u svađi, donosim ključne odluke itd. Iskazujući čast svome mužu… ja biram život, Kristov život, i tada sam blagoslovljena. Čak i ako se moj muž nikada ne promijeni, znam da Bog od mene želi da Ga poštujem. Znam bi neke žene otišle od takvoga muža, ali ja se zaista osjećam bolje kada kršćanski oprostim uvredu.“
„Ustrajnost je dobra stvar i vjerojatno smo zahvaljujući njoj moja žena i ja dogurali tako daleko, ali moj spremnik radosti bio je prazan dvadeset i pet godina od ukupno dvadeset i šest godina našega bračnoga života. Kroz poruku koju širite Gospodin je u mene udahnuo novi život te mi dao novu radost i slobodu da ljubim.“
„Iako znam da naš brak nikada nije bio skladan i da imam biblijske osnove za rastavu… odlučila sam ostati… Moj je muž odlučio da će učiniti sve što je potrebno da obnovimo naš brak.“
„Naučila sam paziti kako komuniciram sa svojim mužem (uključujući i izraze lica i ton glasa) i moj mi muž uzvraća tako što mi dopušta reći mu kada se osjećam nevoljeno. Otkad sam odlučila biti poslušna Bogu uspješno izbjegavamo ludi krug.“
„Brak je sredstvo i oruđe po kojemu nam se otkriva volja Božja u našim životima… sve što činimo za osobu pored nas zapravo činimo Bogu jer nam je On tako zapovjedio… Budući da je vaša poruka ljubavi i poštovanja uistinu doprla do mene i promijenila moj život za vas je zasigurno spremljena nagrada na nebesima. ‘Cin-cin!’ Nešto je palo u vašu zlatnu posudu.“
Potreba za „još jednim tečajem o partnerskim odnosima“ došla je na poticaj pape Franje na čiji je zahtjev izdan dokument „Katekumenatski itinerari za bračni život“. Dokument je to koji daje smjernice i upute za ženidbeni katekumenat, odnosno za pripremu mladih za bračni poziv. Papa Franjo kaže: „Ne mogu se nazvati pripravom za brak tri-četiri predavanja […]
Male grupe su nam puno pomogle u međusobnom razumijevanju. Spoznali smo dobronamjernost koju imamo jedno prema drugom. Najviše nam je pomoglo predavanje o ludom krugu i kako je važno da barem jedno u tom trenutku stane. Od prvog predavanja su odnosi krenuli na bolje, naravno ima još mjesta za rad. Ono što je pravo čudo […]
Ljubav u nama je rasla i kao da se obnovila, a s tim je došlo i međusobno razumijevanje i prihvaćanje
Suprug mi je rekao, „Što se sa tobom dogodilo, to je nemoguće da si se ti toliko promijenila u ova dva-tri mjeseca, kako?“ Gospodin je preko vas spasio moj brak! Mi smo ponovno postali toliko zaljubljeni!
Željela bih se zahvalit Bogu, te Danijelu i Ivani na blagoslovu malih grupa „Ljubav i poštovanje“.
Ulaskom u brak počeli su primjećivati kako im različiti obrasci ponašanja koje nose iz svojih obitelji sve više otežavaju odnos. Upravo su se iz tog razloga prijavili na tečaj „Ljubav i poštovanje“
