Zovem se Gojko. S djevojkom sam sudjelovao na tečaju „Ljubav i poštovanje“ u Zagrebu. Na tečaj sam se odlučio otići, da tako kažem, iz ljubavi. S obzirom da nisam vjernik, bio sam uvjeren da je to nešto previše vezano s Bogom i sve mi je izgledalo kao gubljenje vremena. Uvijek mi se činilo besmislenim dijeliti ljude prema vjeri, nacionalnosti, boji kože i slično; ako se netko ne uklapa u tuđe okvire, postoji sklonost da ga se osuđuje i smatra „drugačijim“. To se može prenijeti i na muško-ženske odnose; svatko ima svoja iskustva koja su na njega utjecala i oblikovala ga kao osobu. I onda, ako se o tome ne razmišlja, lako je drugoga osuditi jer ne razumijemo njegove potrebe koje se razlikuju od naših.
KAKO MI JE TEČAJ POMOGAO
S obzirom da je osoba koju volim vjernica i vjera u Boga joj je sve, odlučio sam sudjelovati na tečaju više kako bih pokušao shvatiti što njoj vjera predstavlja u životu, nego li zbog rada na međusobnom razumijevanju. No, tečaj mi je pomogao da bolje razumijem žene, ali i sebe kao muškarca; pomogao mi je da bolje razumijem situacije kada nitko nije „kriv“, nego smo oboje u pravu, ali smo različiti i imamo različite potrebe. Velika mi je spoznaja bila i da kada 80 posto vremena koje provedemo zajedno bude dobro, često dopustimo da onih 20 posto lošega vremena na kraju prevlada.
Ove rečenice s tečaja najviše su mi pomogle da podignem razinu svijesti, a onda i da to primijenim na svoje ponašanje: „Darivajte jedno drugoga tako što ćete mu/joj ispuniti potrebu koju vi možda nemate. Naučite utjecati na supružnika na način koji vam nije toliko prirodan.“
Shvatio sam što moja partnerica podrazumijeva pod kvalitetno provedenim vremenom, te da se nekada trebam prisiliti na to s obzirom da mi nije prirodno. „Ravnanje prema osjećajima govori nam da su oni stvarni, ravnanje prema vjeri govori nam da moramo dešifrirati.“
Shvatio sam da ono što osjećam nije uvijek ispravno, već nešto što smo životnim iskustvom stekli („opekli se“) ili smo na drugačiji način naučili pokazivati ili primati. „Muževi, vaše neprijateljstvo i grubost čini da ona klone duhom i osjeća se nevoljeno; i žene, zbog vaše uzvišenosti i kritičkog stav prema njemu on se osjeća nepoštovano i podcijenjeno, te se oboje zatvarate i povlačite u sebe.“
Spoznaja da moj način komunikacije, koji je ponekad grub, utječe na povlačenje moje partnerice, nešto je što mi je pomoglo da se lakše kontroliram. „Žene se usmjeravaju na osobu koja ima problem. Muškarci imaju težnju usmjeriti se na problem koji osoba ima. Oboje su u pravu!“
Osvještavanje toga na što se koja osoba usmjerava kada se javi neki problem, promijenilo je u potpunosti moj pogled na situacije koje su tijekom života nastajale a u kojima smo komunicirali na različitom „jeziku“.
„Tako je lako proglasiti vašeg supružnika djetinjastim zato što ima potrebu koju vi nemate.“
Na tečaju sam shvatio i koji je najčešći razlog zbog kojeg se ljudi razilaze; često muža ili ženu smatramo djetinjastim, proglašavamo ga krivim ili ga osuđujemo samo zato što nema istu potrebu kao mi. „Moja je reakcija moja odgovornost.“
Važan je trenutak bio kada sam prepoznao da sam ja taj koji ima kontrolu nad svojim reakcijama i da sam sâm odgovoran za njih.
„Kad smo izloženi pritisku, on otkriva naša unutarnja svojstva. Jesmo li tvor ili ruža.“ i „Supružnik ne uzrokuje da budemo takvi kakvi jesmo, on samo otkriva kakvi smo.“
Činjenica da govorimo istim jezicima a da se ne razumijemo u potpunosti, otvara veliki prostor za učenje, a u konačnici olakšava i situacije u kojima se trebaju donijeti određene odluke jer je komunikacija jednostavnija kada razumijemo „jezik“ našega partnera.
DOJMOVI
Sudjelovanje u programu nije me učinilo vjernikom (možda će na nekoga tako djelovati), ali to i nije svrha tečaja, već osvještavanje muško-ženskih različitosti. Tečaj bih preporučio svakoj osobi – bez obzira koje vjere, nacionalnosti ili spola.
Tečaj „Ljubav i poštovanje“ daje sve „alate“ koji su nam potrebni da pogledamo u sebe i zapitamo se koje su naše potrebe, a koje su potrebe našeg partnera; da ne osuđujemo svojeg partnera zato što nije isti kao mi i što ne govori istim jezikom kao mi, nego da se potrudimo uočiti razlike između nas dvoje, te da se u donošenju odluka ne vodimo osjećajima.
Dojmovi s tečaja su pozitivni, a na nama je kako ćemo dalje koristiti naučeno.
Svjedoči Gojko iz Zagreba
Potreba za „još jednim tečajem o partnerskim odnosima“ došla je na poticaj pape Franje na čiji je zahtjev izdan dokument „Katekumenatski itinerari za bračni život“. Dokument je to koji daje smjernice i upute za ženidbeni katekumenat, odnosno za pripremu mladih za bračni poziv. Papa Franjo kaže: „Ne mogu se nazvati pripravom za brak tri-četiri predavanja […]
Male grupe su nam puno pomogle u međusobnom razumijevanju. Spoznali smo dobronamjernost koju imamo jedno prema drugom. Najviše nam je pomoglo predavanje o ludom krugu i kako je važno da barem jedno u tom trenutku stane. Od prvog predavanja su odnosi krenuli na bolje, naravno ima još mjesta za rad. Ono što je pravo čudo […]
Ljubav u nama je rasla i kao da se obnovila, a s tim je došlo i međusobno razumijevanje i prihvaćanje
Suprug mi je rekao, „Što se sa tobom dogodilo, to je nemoguće da si se ti toliko promijenila u ova dva-tri mjeseca, kako?“ Gospodin je preko vas spasio moj brak! Mi smo ponovno postali toliko zaljubljeni!
Željela bih se zahvalit Bogu, te Danijelu i Ivani na blagoslovu malih grupa „Ljubav i poštovanje“.
Ulaskom u brak počeli su primjećivati kako im različiti obrasci ponašanja koje nose iz svojih obitelji sve više otežavaju odnos. Upravo su se iz tog razloga prijavili na tečaj „Ljubav i poštovanje“
