Počela sam čitati knjige o braku, slušati različita svjedočanstva, kateheze, ali ono što me najviše dotiče je kada smo slušali predavanje o temi „Ljubav i poštovanje“

Ljubav u nama je rasla i kao da se obnovila, a s tim je došlo i međusobno razumijevanje i prihvaćanje

„ Tko misli da stoji , neka pazi da ne padne“ ( 1 Kor 10, 12)

Draga braćo i sestre u Kristu, dragi svi bračni parovi, želimo vam ispričati našu priču i posvjedočiti vam.

U braku smo 9 godina. Živjeli smo predbračnu čistoću i prije braka smo bili jako aktivni u crkvi. Naši dani su prolazili u služenju u različitim zajednicama, slavljenju, u radu s mladima itd.

Nakon vjenčanja i dalje nastavljamo tim „tempom“ te vodimo jedan bogat duhovni život. Kako su dani i godine prolazile naše aktivnosti su se pomalo mijenjale te smo odjednom došli do toga da nas je Gospodin maknuo od svega. Jedina služba koja nam je ostala bilo je svjedočenje na Zaručničkom tečaju.

Odvajanje od aktivnosti, teško nam pada. Počinjemo se osjećati usamljeno i odvojeno od zbivanja. Kao da nešto propuštamo. Sve se kreće, a mi stojimo. Sad znamo kako je brak najvažniji i prvo tu trebamo služiti jedno drugome, a tek onda ostale službe.

Pokušavali smo s vremena na vrijeme i zajedno moliti, ali nismo imali ustrajnost da nastavimo

Dogodilo nam se čak i to da smo krenuli i u drugu krajnost. Budući da više nismo bili u zajednici nekako se i naša molitva prorijedila, odlasci na mise su se smanjili, sve rjeđe smo se ispovijedali i došli smo skoro do toga da od aktivnih katolika postajemo mlaki.

Sad s odmakom mogu reći kako se neprijatelj polako uvukao i odvajao nas od sakramentalnog života i molitve. No, tada smo bili zaokupljeni poslovima i djecom i to nam je kao bila izlika.

Pokušavali smo s vremena na vrijeme i zajedno moliti, ali nismo imali ustrajnost da nastavimo. Tada smo shvatili kako smo sve radili, svuda služili ali smo zanemarili naš brak. No ni ta spoznaja nam nije puno pomogla da se pokrenemo jer zapravo nismo imali ideju na koji način se pokrenuti. A tražiti pomoć izgledalo je kao znak slabosti ili priznanje poraza , neuspjeh. Nastavili smo dalje na taj način i počeli gomilati poslove , raditi neke radove oko kuće i tako se još više udaljavati jedno od drugoga.

Tad nastaje vrhunac nezadovoljstva i  najveća prekretnica

Sve je kulminiralo kada se rodila kćer Mirjam, naše treće dijete. Meni je bilo teško to sve iznutra sama nositi, a suprug je svo slobodno vrijeme provodio radeći poslove oko kuće. S Mirjam smo od rođenja imali nekakve malene poteškoće i morali smo ići na razne kontrole. Tad nastaje vrhunac nezadovoljstva i  najveća prekretnica. Mogli bi o tom dijelu puno svjedočiti , ali nekom drugom prilikom.

Iz tog nezadovoljstva i boli počinjemo moliti krunicu svaki dan. Gospa nas je kroz krunicu mijenjala, oblikovala, usmjeravala, otvarale su nam se oči, slagali prioriteti i još bi puno mogli i o tome. Ali samo molitva nije bila dovoljna.

Počela sam čitati knjige o braku , slušati različita svjedočanstva, kateheze i sve po redu, ali ono što me najviše dotiče je kada smo slušali predavanje o temi „Ljubav i poštovanje“.  S vremenom sam jedva uspjela „nagovoriti“ muža da i on to sa mnom posluša i mogu reći da nam je to pomoglo da nam se otvore oči i da shvatimo da moramo raditi na svom braku. Neprijatelj se jako trudi uvjeriti nas da smo dobro i da nam ne treba to. Zapravo, svi mi lakše ćemo se odlučiti ulagati u sebe, u posao školovanja i sl. a kada treba uložiti u brak, onda ili mislimo da nam to ne treba ili da to nema smisla.  U neke od tih laži smo i mi povjerovali, ali kada smo to shvatili i pokrenuli se po tom pitanju počele su se premještati „planine“.

U toj fazi rada na braku, naišli smo i na to da se održava Tečaj „Ljubav i poštovanje“ i da je online. Najviše nas je privukla znatiželja, ali i želja za nekim novim iskustvom.  Iako smo „znali svu teoriju“, možemo posvjedočiti da nam je koncept tečaja i način kako funkcioniraju male grupe bio jedno predivno iskustvo te smo svu teoriju koju smo nekada čuli počeli provoditi u praksi i živjeti to.  Sad kada je tečaj završio vidimo koliko nam je to iskustvo bilo dobro i lijepo i kako smo se osjećali da naš brak stvarno ima neku novu dimenziju.

Čak smo se počeli i smijati tim našim „durenjima“ i taj smijeh je bio pravi lijek

Ljubav u nama je rasla i kao da se obnovila, a s tim je došlo i međusobno razumijevanje i prihvaćanje. Čak smo se počeli i smijati tim našim „durenjima“ i taj smijeh je bio pravi lijek da nas izvuče iz nekog ludog kruga u koji bi inače ušli te si predbacivali ili se ljutili jedno na drugo.

Zato želimo savjetovati i preporučiti svim parovima da si priušte ovo lijepo iskustvo jer isplati se ulagati u brak. Ne smijemo zaboraviti na poruku koju nam je Gospa Fatimska rekla, a to je da će se posljednja bitka odvijati za brak i obitelj. Stoga uzmimo svu opremu Božju da se možemo oduprijeti lukavstvima đavlovim jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima. (Usp. Ef 6 , 12)