Nakon što se je poslije jedne žestoke bračne svađe s mužem malo smirila, uzela je u ruke Bibliju. U jednom trenutku razmatranja pročitanog shvatila je nešto genijalno! To svi znamo pa ipak to tako lako zaboravljamo. A to mijenja sve…
Subota. Dan prvi. Navečer imamo uvodno predavanje tečaja „Ljubav i poštovanje“.
Ujutro nismo kao obično zajedno izmolili krunicu, i odmah smo laka meta. Borba (za brak, obitelj)! Rat (za brak, obitelj)! Napasti vrebaju. Bili smo na rubu da zaključimo da ne trebamo ni ići na tečaj. Zli se trudio svim snagama da ne odemo. Ali Bog se trudio da odemo i, hvala Mu na tome, otišli smo!
Tu subotu muž i ja ne da smo bili u ludom krugu, bili smo u ludom twisteru (iliti vrtuljku)!
Okidač? Dječje gluposti. On pošizi, viče, ne prestaje. A ja ne ostanem dužna, bacim i ja kontru. Ali ne mogu mu se suprotstaviti, povlačim se, odustajem. I zidam ja, ali ne zid ispred sebe, nego ja oko sebe zidam kulu.
Osjećam se jako loše, ne funkcioniram baš najbolje. A tko je za to odgovoran? „Pa naravno, moj muž!“ Svaki put nakon njegova deranja, meni treba podosta vremena da dođem k sebi, da se skupim. Znam da sam u krivu, znam da ne smijem dopustiti da njegovo ponašanje tako pogubno djeluje na mene, ali dopuštam to opet iznova.
Neki od natpisa s cigli na mojim zidinama su: „osuda“, „osveta“, „nepraštanje“, „srdžba“, „oholost“, „ponos“.
I da, te cigle, taj zid me uistinu guši!
Čitam neki dan Knjigu Mudrosti (13,1). I kaže: „Po naravi su glupi oni koji ne upoznaše Boga, koji po djelima ne mogu prepoznati umjetnika“. I zaključujem: „Pa da, oni drugi koji ne vjeruju su glupi, a ja koja vjerujem, ja sam još dobra…“ Kako ne volim kad na taj način progovara moje nečisto srce i molim Duha Svetog da mi pokaže mene u svojoj Riječi, da meni progovori. I tada mi pokaže Riječ – UPOZNAŠE.
Što to znači? Sigurno se ne misli na površno poznavanje. Naši odnosi su toliko često površni. Misli se na bliskost, na intimno poznavanje. A takvo poznavanje zahtijeva djelovanje. Ne možemo biti pasivni i nekoga upoznati. Potrebno je: 1. odvojiti vrijeme, provoditi vrijeme s Njim (u molitvi, u Riječi, u sakramentima); 2. slušati Ga (u molitvi, u Njegovoj Riječi, u sakramentima); 3. govoriti mu, povjeravati mu se…
I shvatim: „Pa da, to je to!“ Moram uložiti više u svoj odnos s Gospodinom, ako ga želim istinski upoznati. A ja nikako da uvedem red u svoj molitveni život, fali mi odlučnosti, gorljivosti!
Ali sad nakon ovog ludog kruga, spoznajem i četvrtu točku, jako jako bitnu, možda i najbitniju, koju sam tako lako zaboravila i sebi po ne znam koji put skrojila stvari po svojoj mjeri. Ma to apsolutno svi znamo, čula sam to toliko puta i znala sam biti toga svjesna, ali opet sam nekako na to zaboravila: 4. PREPOZNATI Ga u bližnjem, uvijek si posvještavati da sve što činim drugima, Gospodinu činim. Moram Ga ljubiti, poštovati i služiti Mu u bližnjemu!
Uzalud mi sve molitve, čitanje Riječi, sakramenti, ako sam zaboravila na tu, četvrtu točku. Ne mogu istovremeno voziti na dva kolosijeka!
Mogu ja tvrditi da ljubim Gospodina, da mi je najvažniji, ali ako ne činim ovo iz četvrte točke, tu su samo isprazne fraze. Riječi iza kojih ne stoje djela. A zar ne kaže i Riječ Božja da je „vjera bez djela mrtva“ (prema Jakov 2,17)?
Spoznaja je bolna, ali hvala Ti na njoj, Gospodine! Hvala Ti što mi otvaraš oči!
Bolna je to spoznaja: kad sam odlučila oko sebe sazidati kulu, kad sam prema svom suprugu podigla bedeme, podigla sam bedeme prema Gospodinu. Kad sam odlučila uskratiti ljubav i poštovanje svome suprugu, uskratila sam ljubav i poštovanje svome Gospodinu.
Nije lako pobijediti sebe. ‘Zgaziti’ svoj ja, svoj ponos, osudu, nepraštanje, oholost, srdžbu, osvetu… Ostaviti te cigle pored sebe i ne posezati za njima, izabrati ljubav, poštovanje, služenje!
Pa da, to je put kako iskusiti Tvoju blizinu, Gospodine. Tvoju blizinu za kojom toliko čeznem! Do Tebe ne mogu ako podižem zidove prema bližnjem – tada sama sebi onemogućujem pristup Tebi. Tako jednostavno, a tako teško… To je put do istinske, prave slobode!
Moj ljubljeni Gospodine, oprosti mi moje neznanje, moje slabosti, moje gluposti, oprosti mi!!! Kajem se iz svega srca i vapim ti, Gospodine, osposobi me da Te mogu ljubiti i poštovati u svome suprugu, djeci, u bližnjima!!! Bez tebe ne mogu učiniti ništa, ne mogu ljubiti, ne mogu poštovati, ne mogu služiti, zato dolazim k Tebi, ljubljeni moj Gospodine, i molim te, osposobi me za ljubav, osposobi me za poštovanje, osposobi me za služenje!
Posvjedočila N. N. (Podaci poznati uredništvu.)
Potreba za „još jednim tečajem o partnerskim odnosima“ došla je na poticaj pape Franje na čiji je zahtjev izdan dokument „Katekumenatski itinerari za bračni život“. Dokument je to koji daje smjernice i upute za ženidbeni katekumenat, odnosno za pripremu mladih za bračni poziv. Papa Franjo kaže: „Ne mogu se nazvati pripravom za brak tri-četiri predavanja […]
Male grupe su nam puno pomogle u međusobnom razumijevanju. Spoznali smo dobronamjernost koju imamo jedno prema drugom. Najviše nam je pomoglo predavanje o ludom krugu i kako je važno da barem jedno u tom trenutku stane. Od prvog predavanja su odnosi krenuli na bolje, naravno ima još mjesta za rad. Ono što je pravo čudo […]
Ljubav u nama je rasla i kao da se obnovila, a s tim je došlo i međusobno razumijevanje i prihvaćanje
Suprug mi je rekao, „Što se sa tobom dogodilo, to je nemoguće da si se ti toliko promijenila u ova dva-tri mjeseca, kako?“ Gospodin je preko vas spasio moj brak! Mi smo ponovno postali toliko zaljubljeni!
Željela bih se zahvalit Bogu, te Danijelu i Ivani na blagoslovu malih grupa „Ljubav i poštovanje“.
Ulaskom u brak počeli su primjećivati kako im različiti obrasci ponašanja koje nose iz svojih obitelji sve više otežavaju odnos. Upravo su se iz tog razloga prijavili na tečaj „Ljubav i poštovanje“
