Škola molitve nudi svojim polaznicima mnogo. Pozivamo Vam da nam se priključite i tako otvorite vrata promjenama u svome životu. Poput ove naše polaznice.
Moj susret s voditeljem doživjela sam kao Božju ruku ispruženu samo za mene.
Znala sam da kao polaznik Škole molitve imam tu mogućnost, ali malo sam se i pribojavala kako će to izgledati i što uopće reći, o kojoj temi razgovarati?
S vremenom sam počela razmišljati kako ništa nije slučajno i da postoji razlog zašto nam je to ponuđeno.
Odlučila sam se za razgovor. Iako nisam znala o čemu da razgovaram, pouzdala sam se u Duha Svetoga da će On otkriti što mi je u životu trenutno najpotrebnije. Tako je i bilo, došla sam, a kroz ležeran razgovor moji su problemi sami ‘iskočili’. Dobila sam odgovore na pitanja koja sam si već davno postavila, ali nisam našla odgovora.
Dobila sam i konkretne upute kako i gdje djelovati u svojem životu, da na tom području krenem naprijed.
Uglavnom, shvatila sam da svojim načinom rješavanja problema pilim granu na kojoj sjedim, ili se vrtim u krug.
Moja bojazan kako će razgovor izgledati bila je potpuno neopravdana, jer je to razgovor s osobom, krvavom ispod kože koja te ne sudi. Osobom koja ti pokaže svoju ljudskost i s kojom se možeš iskreno nasmijati sam sebi. Slušajući voditelja, otkrila sam i neke svoje čežnje, koje su mi dotad bile sakrivene.
Razmišljajući što bih ja mogla posvjedočiti u vezi Škole molitve čiji sam polaznik, shvatila sam da se svakako moram osvrnuti na svoje stanje prije i sad.
Obratila sam se na Karizmatskom susretu, još 2004. godine. Ta predivna zaljubljenost u Gospodina nosila me dugo; uslišanim molitvama ne znam ni broj… ono što se nije mijenjalo bila sam ja. Živjela sam poput utopljenika koji jedva drži glavu iznad vode, unatoč svim molitvama i odslušanim seminarima.
Moje ispovijedi su uvijek zvučale isto, i to me frustriralo. Nastojanje da ostanem prisutna i pratim svetu misu, obvezno bi na kraju završilo nečim drugim; pokušaji da budem svjetlo svijeta, pretvarali su se u mrak, posebno pokušaji da budem bolja majka i supruga…
Postala sam svjesna da su moji temelji šuplji, da negdje moram učiti. Odlučila sam krenuti u Školu molitve. U trenutku kada sam trebala predati prijavnicu, kao da mi nešto nije dalo, ali znala sam da ću ako ju sad ne predam, duboko požaliti i da će mi drugi put biti još teže.
Školu molitve polazim već nekoliko mjeseci i ono što mogu reći je: NAPOKON!!!
Napokon da počnem čitati Božju Riječ i to tako da mi bude jasno o čemu se radi. Naravno da se radi o meni i mom životu.
Napokon da držim konce svog života u svojim rukama, a ne da budem marioneta tuđih očekivanja.
Napokon da se počinjem mijenjati, da ono što želim u životu i kako želim, počne biti stvarnost.
Sada napokon učim plivati i imam šanse doći na cilj, još u ovom životu.
Božja Riječ je ključ kako živjeti život u punini, biti sretan, originalan, svoj i u zajedništvu svjetlo. Nije dovoljno „čitati“ i „odslušati“ ju na svetoj misi. Treba slušati srcem, jer svako je slovo ispisano za svakog od nas pojedinačno.
Društvo Kristofori organizira Školu molitve kojom želimo pomoći pojedincima u izgradnji osobne i zajedničke (grupne) molitve. Tko se može prijaviti Svatko tko želi upoznati Gospodina, graditi osobni odnos kroz molitvu (bez obzira na stupanj duhovnosti i/ili obrazovanja) te doživjeti snagu i obećanja Božje Riječi za svakodnevni život, jer „doista, u čemu je iskušan trpio, može […]
Radim veliku pogrešku Majka sam troje odrasle djece. Imam sina i dvije kćeri. Najstarija kći ima dvoje djece. Rastavljena je; zet ih je ostavio. Ona radi i dobro je situirana. Sin živi i radi u Njemačkoj. Najmlađa kći radi povremeno i živi s nama. Čitajući i razmatrajući Božju riječ, shvatila sam kako radim veliku pogrešku […]
Osjećala sam se tužno, nemoćno, frustrirano i beznadno Ovom vam prilikom želim ZAHVALITI od sveg srca za ono što činite za duše u potrebi poput mene i tolike druge. Zahvaljujem vam za vrijeme koje vikendom odvajate za nas, ostavljajući vaše obitelji i dajući prednost nama. Zahvaljujem vam također za znanje, sposobnosti i darove koje stavljate nama […]
Prihvaćena, a ne osuđivana Sve što sam doživjela na molitvi, bilo je upravo onako kako je moje srce očekivalo da bi trebalo biti ako idem Gospodinovim poslužiteljima: prihvaćena a ne osuđivana, nježno podučena, a ne izmoralizirana od vaših molitelja. Uistinu sam osjetila Isusovu ljubav i u takvom ozračju i duhu mogla sam izreći stvari o […]
„Iz tjeskobe zazvah Gospoda! Gospod me usliša i oslobodi“ (Ps 118,5) Ovo pjevam, jer to mi se dogodilo, i još se uvijek događa. Zazivala sam: „Isuse, želim živjeti!“ Napisala sam to na već išaranu stranicu dnevnika, koji ni sam više nije mogao podnositi moju žalost, tugu, usamljenost i nezadovoljstvo vlastitim životom. Mnogi bi rekli da […]
