7. prosinca 2016.
Prihvaćena, a ne osuđivana
Sve što sam doživjela na molitvi, bilo je upravo onako kako je moje srce očekivalo da bi trebalo biti ako idem Gospodinovim poslužiteljima: prihvaćena a ne osuđivana, nježno podučena, a ne izmoralizirana od vaših molitelja.
Uistinu sam osjetila Isusovu ljubav i u takvom ozračju i duhu mogla sam izreći stvari o sebi koje prije nikad nisam mogla reći, a bilo je potrebno da se izreknu kako bih doživjela nutarnje oslobođenje.
Osjećam da je na molitvi započeo jedan lijepi pročišćavajući proces u meni. Ono što “na prvu” mogu reći je da nemam više strah od života. A JAKO sam se bojala života.
Zatim, uspjela sam nakon nekoliko desetljeća sjesti sa svojim ocem za isti stol i ne se posvađati s njim, i u sebi osjećati naznake poštovanja prema njemu. Također ga više ne osuđujem, nego razumijem. S obzirom da za mjesec dana odlazim na privremeni rad u Njemačku, na 4 godine, svi susreti koje sam imala ovih dana s rodbinom ili prijateljima, bili su laki i lijepi, što desetljećima nije bio slučaj.
Uzela sam vaše knjige o poštovanju, o iscjeljenju emocija, o vjeri i one su mi puno pomogle da shvatim svoje kardinalne greške u odnosu s muškim osobama i prema samoj sebi. Hvala vam i za te duhom Božjim nadahnute knjige!
Rado bih još jednom došla na molitvu. Htjela bih da čujem Gospodinov glas kako bih mogla činiti ono što On želi. Dosta sam činila pogreške i dosta se „tvrdoglavila“ u životu. Također bih trebala još pomoći da od srca SVE oprostim roditeljima. Da zaista mogu doći pred njih bez trunčice zamjeranja, straha od njihove destrukcije i manipulacije ili obrane pred njima . Da mogu biti slobodna.
Hvala vam još jednom na svemu što ste do sad učinili za mene i moju obitelj svojom molitvom.
Tekst je objavljen u izvornom obliku bez lekture