Ovaj je mladić imao sreće doći do dvaju svećenika koje ljudi ili vole ili mrze.

Reakcije su bile strašne: nadnaravni krikovi, bacanje, vrištanje. Glas je iz mene stalno ponavljao: „Ona je moja! Moja! Ne dam je Isusu, ona pripada meni!

Ugledao sam plavo svjetlo, koje me blago odgurnulo prema natrag. Tada sam shvatio kako mi Isus daje znak da se to odnosi na mene...

Izgubila sam ga prije 12 godina u prometnoj nesreći

Imala sam osjećaj da ludim i da neću dobro završiti. Sve je to dovelo do toga da nisam smjela izaći iz kuće, ni ostati sama u kući, popiti kavu u gradu.

Oni koji mucaju, vrlo će dobro razumjeti radost ovoga sudionika naših susreta, kojega je Gospodin oslobodio toga problema!

„Majka“ me napustila ostavivši me u neljudskim uvjetima...

Umjesto beskućnika bio je netko drugi