Bilo kako bilo, s vremenom sam se posve ʽurušio u sebeʼ i uopće nisam mogao funkcionirati; osjećao sam da sam se osudio i upropastio, da sam zgriješio užasno, protu-savjesno, protu-prirodno i neoprostivo, da sam se ponio kao kukavica. Tuga, gnjev i strah bili su moji jedini osjećaji uz stalno prisutno uvjerenje da se moja praznina nikada neće ispuniti te da nisam u stanju više voljeti (ne ženu, nego nikoga i ništa) niti željeti živjeti…
