Za vrijeme molitve sam se osjećala dobro i kao u “filtru”, čak pomalo i nestvarno. Bila sam otvorena i pričala o sasvim drugoj temi od one koju sam si ja namijenila. Gospodin je imao bolji plan. Obzirom da imam problema sa plakanjem (ne mogu plakati kad mi je teško) godilo mi je rasterećeno plakati za vrijeme molitve.
Dok sam govorila osjećala sam povremeno težinu u predjelu srca koja se povećavala kako se dublje zadiralo u problem. Ono što sam posebno jasno čula i što si ponovim svako jutro po buđenju je da mi Gospodin želi biti prijatelj. Nisam o tome tako razmišljala, za mene je Gospodin uvijek bio blizu, ali ne i moj prijatelj. Biti nečiji prijatelj zvuči i znači stvarno, aktivno i predano. Nisam na taj način doživljavala Osobu u koju vjerujem. Kada su mi upućene te riječi osjetila sam sreću.
Posvijestila sam si da sam puna boli i da smijem priznati slabost.
Moj je život mene pretvorio u nešto poput stroja, zapravo u djevojku koja se igra da ju ne boli, da nije povrijeđena, da može sve sama i da sam jaka u svakoj prilici i neprilici.
Zapravo sam postajala ono što nisam htjela biti. Trpala sam svoju tugu, jad i razočaranje, postajala čudovište iz Gospodara prstenova… Bila na dobrom putu to i postati.
I onda, onda sam čula da mi Gospodin želi biti PRIJATELJ. To znači da je On tu, da me čuje, da i ja mogu čuti Njega.
Odlučila sam da i ja želim biti Njegova prijateljica, dozvoliti mu da upozna mene dok ja u Njegovoj ljubavi ponovo upoznajem sama sebe, ali sam svim onim što sam do sada sama od sebe skrivala.
Učim biti blaga, pokazati slabost i priznajem si da me jako povrijedila razdvojenost od tate za kojeg sam bila silno vezana u djetinjstvu.
Svakodnevno molim krunicu, što prije nisam radila, jednostavno želim dati svoje vrijeme Gospodinu, želim Ga pozdraviti ujutro i reći mu laku noć prije spavanja. Lako je tako, svaka moja briga je nekako manja i lakše podnosim svoje boli od kad ih prorađujem s Njim.
Posebno sam sretna jer znam da me On zaista čuje i da je sa mnom.
I znam da sve ono što Ga molim mogu dobiti, da će podmiriti svaku moju potrebu u punini svoje ljubavi.
Evo npr. prije par dana sam rekla kako mi fali šetnja…i nisam to rekla u molitvi nego u razgovoru sa kolegom na poslu, ponovila sam to nekoliko puta i zaista sam to mislila.
Što mislite što se desilo odmah drugo jutro?
Krenula sam na posao vlakom i u smjeru u kojem trebam ići nije vozio tramvaj, i ja sam šetala. Sretna jer sam dobila šetnju, ali malo zabrinuta da li ću stići na vrijeme jer nije kratka relacija, ali da stigla sam na vrijeme. Gospodin sve to zna 🙂 Divan je, jel da??
Na poslu mi je velika pomoć i oslonac, radim u službi za korisnike i naravno da zovu korisnici kojima nešto fali, ne radi i sl., velika većina njih ima unesene komentare da su ljuti, a moji razgovori su mirni, korisnici su zahvalni i ljubazni, čak i oni „ljutići“ na kraju razgovora omekšaju.
Sve je to jer imam svog Prijatelja uz sebe.
Zahvalna sam i Vama svima i Gospodinu na pomoći, razumijevanju i ljubavi koju sam dobila u molitvi i od tada dobivam svaki novi dan koji mi Gospodin daruje.
Slava Isusu!!!
Tekst je objavljen u izvornom obliku bez lekture
