Krštenje u Duhu (4) - dva smisla
Krštenje u Duhu, u teološkom se smislu shvaća kao stvarno dijeljenje Duha, dok u iskustvenom smislu imamo jedno dolaženje u svjesno iskustvo moći Duha koga smo već primili
Dva smisla
Evo što kaže Malinski dokument o krštenju u Duhu. U Katoličkoj obnovi izraz „krštenje u Duhu Svetom” odnosi se na dva smisla ili momenta. Najprije, imamo teološki smisao. U ovom smislu, svaki član Crkve je bio kršten u Duhu Svetom, jer je svaki primio sakramentalnu inicijaciju. Drugo, imamo iskustveni smisao. On se odnosi na čas ili proces rasta u snazi kojega Duh, koji nam je podijeljen u slavlju inicijacije, dolazi u naše svjesno iskustvo. Pod krštenjem u Duhu misli se na ovo svjesno iskustvo. Prema ovom razlikovanju, ljudi su za vrijeme sakramentalne inicijacije kršteni u Duhu Svetom u teološkom smislu, dok ono što se događa u Karizmatskoj obnovi, uključuje samo iskustveni smisao ovog izraza. Krštenje u Duhu, u teološkom se smislu shvaća kao stvarno dijeljenje Duha, dok u iskustvenom smislu imamo jedno dolaženje u svjesno iskustvo moći Duha koga smo već primili. Postajemo svjesni djelovanja Duha kojeg smo već primili. U teološkom smislu, svaki vjernik biva kršten u Duhu i doživljava izlijevanje Duha, dok se iskustveni smisao odnosi na svjesni doživljaj snage Duha već dobivenog. Govori se o djelu „starom”, a ipak u praksi „novom”. To znači da je svaki kršćanin koji je valjano primio sakrament krštenja, teološki rečeno već je kršten u Duhu Svetom, dobio brojne darove. Jer sakramenti djeluju ex opere operato (svojim izvršenim činom). Međutim, to nije dovoljno. Nedostaje svjesno iskustvo, tj. ex opere operantis, gdje se traži osobna vjera onoga koji moli i onoga za koga se moli.
Dar Duha u hladnjaku
Pionir Karizmatske katoličke obnove, kardinal Suenens kaže: „Krštenje u Duhu nanovo poziva svjesno iskustvo, iskustveni značaj krštenja”. On ide još dalje i daje jedno slobodno tumačenje: „Čini se sasvim jasno da se u mnogim katolicima karizmaticima obnovila i ponovno aktivirala snaga sakramenta krizme. Događa se ono što se nije na neki način dogodilo kad smo bili potvrđeni, milošću Božjom. Ne radi se ovdje o novoj krizmi već se oslobađa ono što je bilo dobiveno a koje se nalazilo zatvoreno unutar nas kao u „hladnjaku”. Ako živimo normalni kršćanski život, sila koju smo primili u krštenju i potvrdi mora izaći iz hladnjaka, gdje smo ga mi pospremili. I potrebno je da se dar Duha oslobodi unutar nas, tj. da izađe van u oganj”.
Kevin Ranaghan piše: „Krštenje u Duhu ne zamjenjuje krštenje niti krizmu. Njegovo značenje je reafirmacija i jedna zrela obnova sakramenata, odnosno osobno otvaranje punini milosti”. Na isti način tumači papin propovjednik Cantalamessa: „Krštenje u Duhu nije sakrament niti zamjenjuje sakramente, ali je povezan sa sakramentima, osobito sa sakramentima kršćanske inicijacije. Bog slobodno daje ovu milost, ali ono zahtijeva slobodni i osobni odgovor s nastavljanjem obraćenja Gospodinu”.
Obnova Jordana i Pedesetnice
Krštenje u Duhu osvježavajuća je milost Pedesetnice koja se nudi svim kršćanima. U svojoj knjizi Hvalospjev Duha Cantalamessa pojašnjava: „Krštenje u Duhu, o kojem se opet počelo govoriti u Crkvi, jest jedan od načina kojim uskrsli Isus nastavlja to svoje bitno djelovanje koje je u krštavanju čovječanstva „Duhom”. To se tumači kao obnavljanje događaja Duhova, ne manje od obnavljanja sakramenta krštenja i kršćanske inicijacije općenito, makar te dvije stvarnosti se poklapaju i nikada ih se ne bi smjelo dijeliti i suprotstavljati. Isusovo krštenje na Jordanu je vidljivi znak silaska Duha Svetoga (Lk 3,22), i njegovo krštenje je model svake kršćanske inicijacije. Bitni učinak ove inicijacije je dar Duha Svetoga: '...mi smo svi kršteni jednim Duhom u jedno tijelo. I svi smo napojeni jednim Duhom' (1 Kor 12,13)”.
Nadopuna sakramenata
Mislim da je korektno kazati kako kršćanska inicijacija ima potrebu biti kompletirana. Govori se o očitovanju osobnog otkrića vlastitog krštenja. Naravno da je suludo kazati da kršćani nisu već primili Duha u krštenju i ostalim sakramentima. Ovdje se radi o osobnoj odluci pripadnosti Kristu. Mogli bismo istaknuti da krštenje u Duhu u nama oživljava snagu sakramenta krštenja i krizme. Budi se naše srce, duša. Po krštenju u Duhu počinjemo živjeti sakramentalni život milosti koju smo dobili već kao djeca. U svom djelu o Duhu Svetom, poznati francuski teolog i mariolog, René Laurentin kaže: „Primiti izljev Duha Svetoga zapravo znači postati potpuno svjestan prisutnosti Svetoga Duha u vlastitom životu. U tom kontekstu, ono nije sakrament, ali je to duhovni događaj jer se događa u Duhu Svetom. Radi se o svjesnom doživljaju moći Duha koji mijenja tvoj život”. U svojoj knjizi Jeste li primili Duha Svetoga, Simon Tugwell govori o krštenju u Duhu kao očitovanju krštenja. Njegova je svrha da sakramentalno krštenje – tako često nedjelotvorno – postane djelotvorno, da takav mrtvorođeni sakrament postane sakrament života; da taj znak osude (usp. 1 Kor 1,29) postane znak spasa.
Nastavke serijala tekstova "Krštenje u Duhu" fra Ive Pavića pratite svakodnevno na našoj web stranici
Krštenje u Duhu (2) - što kažu sveti crkveni oci?
Krštenje u Duhu (3) - prilika za Crkvu
Krštenje u Duhu (4) - dva smisla
Krštenje u Duhu (5) - Papa Benedikt XVI.
Krštenje u Duhu (6) - iskustvo Duha Svetoga
Krštenje u Duhu (7) - Kršćanska inicijacija
Krštenje u Duhu (8) - Liturgija i sakramenti
Krštenje u Duhu (9) - Karizmatska obnova među Hrvatima
Krštenje u Duhu (10) - Darovi i plodovi Duha