Pornografija i samozadovoljavanje

Robovao sam grijehu da je mogao od mene raditi što je htio

S ovim se problemom bore mnogi. Neki ga se srame, neki ga sami sebi ne priznaju... Slobodu, za kojom nam žude srce i duša, možemo iskusiti onda kad jednostavno priznamo problem, ispovjedi(a)mo ga i potražimo pomoć. Hrabro! 

Prije dvije i pol godine počeo sam se boriti s pornografijom i samozadovoljavanjem. Znao sam najmanje sat-dva dnevno gledati pornografske filmove. Taj zloduh nije mi dao mira; čak me budio noću i gonio me na gleda­nje filmova i samozadovoljavanje. Zgadio mi se takav život. Počeo sam se gaditi sam sebi.

„Ništa ti neće biti, to nije grijeh, probaj“

Odlučio sam se tome suprotstaviti. Počeo sam odlaziti na ispovijed. Nakon što bih ispovjedio te grijehe i pokušao se suzdržavati, izdržao bih pet do deset dana, a onda bih opet pao. Misli koje su mi dolazile najprije su bile 'ohrabrujuće': Ništa ti neće biti, to nije grijeh, probaj. Kada bih to uradio, pojavile bi se optužujuće misli, koje su mi govorile da mi Bog neće oprostiti. Osjećao sam takvu mučninu u želucu da mi se povraćalo. Na jednoj sam se ispovijedi požalio ispovjedniku. On mi je dao nekoliko savjeta o tome kako da se borim. Iskušao sam ih i to mi je pomagalo, ali bih nakon nekoga vremena opet pao u isti grijeh. Nakon što bih pao, opet bih išao na ispovijed, i tako ukrug. Još je gore to što sam i svoju curu navodio na isti grijeh; ona bi zadovoljavala mene a ja sam nju!

Nadnaravno iskustvo na susretu

Oslobođenje od zloduha pornografije i samozadovoljavanja doživio sam na duhovnoj obnovi koju su vodili Kristofori. Jednog dana prijatelj me nazvao i upitao bih li navečer pošao s njim i njegovim roditeljima na duhovnu obnovu u obližnji grad (roditelji su mu članovi molitvene zajednice, a majka vodi duhovne vježbe sv. Ignacija Loyolskog). Na početku predavanja pjevali smo duhovne pjesme, slavili Boga, svi su pljeskali i podizali ruke. Do tada nisam nigdje vidio da se Boga tako slavi. Predavanje je držao Josip Lončar. Kad je završio, rekao je neka zatvorimo oči i neka ništa ne molimo, nego samo primamo. Kada je počeo moliti – sjedio sam na stolici – imao sam osjećaj da lebdim, srce mi je počelo brzo kucati... Pet minuta potom imao sam osjećaj da se vrtim u zraku, jednostavno da lebdim iznad svih; u nekim trenutcima nisam osjećao tijelo. Nakon nekog vremena, kad je Josip prestao moliti, počeo sam se polako „spuštati na zemlju“. Poslije smo išli na pojedinačni blagoslov. Na kraju je Josip rekao da se oslobođenje ili ozdravljenje može dogoditi trenutno, može se dogoditi kad dođemo kući ili u danima koji slijede...

Već dvije i pol godine nisam pao!

Jedne večeri, tri dana nakon ove duhovne obnove, sjedio sam u svojoj sobi i molio krunicu. Molio sam je snažno, kao nikada prije. Bio sam sâm. Tišina, mrak. U jednom trenutku, dok sam molio treće radosno otajstvo, na moje je desno uho jaki, gromoglasni muški glas u mržnji rekao: Lopužo! Nikad to neću zaboraviti. Stisnuo sam krunicu i počeo moliti još glasnije. Ovom prilikom svjedočim da me je po Josipovu polaganju ruku Isus oslobodio od zloduha pornografije, samozadovoljavanja, gledanja pornografskih filmova (sad rijetko gledam i televiziju) od rok muzike, narodne muzike, mržnje, ljubomore. Tek danas shvaćam da sam toliko robovao grijehu da je mogao od mene raditi što je htio. Od te duhovne obnove do danas moj se život potpuno promijenio. Tada sam odlučio da ću ići na misu ne samo nedjeljom već kroz čitav tjedan, kad god budem bio slobodan; ispovijedat ću se svaki mjesec, čitati Bibliju, ići na klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom i na duhovne obnove! Također, svaki dan izmolim barem jednu Gospinu krunicu, krunicu Božanskoga milosrđa i čitav se dan utječem sv. Mihaelu Arkanđelu. Uz Božju pomoć i zagovor svetaca već dvije i pol godine nisam pao! Bilo je još borbi u ove dvije i pol godine, ali o tome drugom prilikom. Zahvaljujem Trojedinome Bogu, Ocu, Sinu i Duhu Svetomu na velikoj ljubavi i opraštanju koju mi svaki dan daje. Hvala Ti, Isuse! Slava Ti, Isuse! Volim Te, Isuse! Bog vas blagoslovio!