fbpx

book hr banner 130x1000px

Utorak 16.9.2014.

Utorak 16.9.2014.

1Kor 12, 12-14.27-31a; Ps 100, 1b-5; Lk 7, 11-17


1Kor 12, 12-14.27-31a

Braćo! Kao što je tijelo jedno te ima mnogo udova, a svi udovi tijela iako mnogi, jedno su tijelo — tako i Krist. Ta u jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni, bilo Židovi, bilo Grci, bilo robovi, bilo slobodni. I svi smo jednim Duhom napojeni. Ta ni tijelo nije jedan ud, nego mnogi. A vi ste tijelo Kristovo i, pojedinačno, udovi. I neke postavi Bog u Crkvi: prvo za apostole, drugo za proroke, treće za učitelje; onda čudesa, onda dari liječenja; zbrinjavanja, upravljanja, razni jezici. Zar su svi apostoli? Zar svi proroci? Zar svi učitelji? Zar svi čudotvorci? Zar svi imaju dare liječenja? Zar svi govore jezike? Zar svi tumače? Čeznite za višim darima.

Ps 100, 1b-5

Kliči Gospodinu, sva zemljo!
Služite Gospodinu u veselju!
Pred lice mu dođite
s radosnim klicanjem!

Znajte da je Gospodin Bog:
on nas stvori, i mi smo njegovi,
njegov smo narod i ovce paše njegove.

Uđite s hvalama na vrata njegova,
u dvore njegove s hvalospjevom;
hvalite ga, ime mu blagoslivljajte!

Jer dobar je Gospodin,
dovijeka je ljubav njegova,
od koljena do koljena vjernost njegova.


Lk 7, 11-17

U ono vrijeme: Isus se uputi u grad zvani Nain. Pratili ga njegovi učenici i silan svijet. Kad se približi gradskim vratima, gle, upravo su iznosili mrtvaca, sina jedinca u majke, majke udovice. Pratilo ju mnogo naroda iz grada. Kad je Gospodin ugleda, sažali mu se nad njom i reče joj: »Ne plači!« Pristupi zatim, dotače se nosila; nosioci stadoše, a on reče: »Mladiću, kažem ti, ustani!« I mrtvac se podiže i progovori, a on ga dade njegovoj majci. Sve obuze strah te stavljahu Boga govoreći: »Prorok velik usta među nama! Pohodi Bog narod svoj!« I proširi se taj glas o njemu po svoj Judeji i po svoj okolici.


Komentar (Škola molitve)

Prvo čitanje:1Kor 12,12-14.27-31a (Vi ste jedno tijelo Kristovo i, pojedinačno,udovi)

Prije nekih god. dana, imali smo subotom "vjeronauk". Zapravo, bilo je to zamišljeno kao druženje mladih na kojem bi radili katehezu ili nešto slično. Nije bilo bitno da imamo temu nego da se više družimo i poradimo na zajedništvu i djelovanju mladih u župi, koje je nekako zamrlo. Pitanje da li je ikad bilo živo... Cilj je bio otvaranje novih, različitih grupa...da ima za svakog nešto...

Ja sam za jedan od tih susreta, slučajno našla i izdvojila, baš ovo čitanje, i još koje drugo usko povezano s tim.

Ideja je bila , obzirom na tekst - udove koji čine tijelo, naglasiti važnost svakog pojedinca u zajednici.

Bila sam se stvarno dobro pripremila. A došle su svega dvije osobe + dugogodišnja prijateljica. Trebali su doći svi udovi ne samo dva, tri! Bila sam ljuta, ljuta...

Danas kada sam čitala ovo čitanje, od silne tuge, uopće nisam uspjela razmatrati.

Znam da neke osobe, iako sakate, nauče raditi neke stvari npr. osobe bez šaka jesti i sl. ali nije mi jasno zašto sam sebe sakatiti?! Mislim, može ti faliti jedan ud pa ćeš se nekako pomučiti, ali kad ti skoro svi fale??? Ili npr. ako je Krist glava, mi udovi, i on šalje signale na isti način kao što to čini mozak kako bi pokrenuo ostale udove,  što ako ja nisam ruka, nego nešto što treba ruku da nešto učini ili obrnuto? 

 Poslije, kada sam se "smirila" sam razmatrala...  "I svi smo jednim Duhom napojeni. Ta ni tijelo nije jedan ud, nego mnogi."

Shvaćam da Duh jest kao tijelo sačinjeno od udova ,odnosno puno darova koji su dio istog Duha. Primamo sve darove jer je on Jedan a istodobno Mnogi. Kao kad prerežemo žicu od struje a unutra puno malih žica. Bilo udovi tijela ili Duha, da bi se razvili potrebno ih je vježbati tj. razviti će se oni koje ćemo vježbati. I te ćemo tim bolje koristiti. Obzirom da imamo sve darove, potrebno je razvijati-dodatno jačati, one koji nedostaju u zajednici. Zato su ona pitanja:

"Zar su svi apostoli? Zar svi proroci? Zar svi učitelji? Zar svi čudotvorci? Zar svi imaju dare liječenja? Zar svi govore jezike? Zar svi tumače?"

 Jer treba razviti darove i raditi ono čega u zajednici primjećujemo da nedostaje.

Evanđelje: Lk 7, 11-17

Rhema: "Pohodi Bog narod svoj!"

Jako mi se svidio osjećaj strahopoštovanja kod naroda kada su prepoznali prisutnost Božju. Odmah sam se sjetila kako i danas razni svećenici i laici, čine razna čuda. Zapravo to mi je nekako postalo pod normalno, da sam zaboravila koliko je zapravo velik taj trenutak.  

 

 

 

 

Tags: Karizmatski susreti