Okultizam me otvorio djelovanju Sotone

U tom trenutku nestao je mit o dobrome osjećaju, a započela je strava. Sotona mi je uzeo vitalnost, energiju i volju za životom...

Kada svoj život ne gradimo na Stijeni, on se, kad-tad uruši. Tako se dogodilo i ovome čovjeku koji se klanjao raznim idolima i bavio okultnim praksama… Zavapivši Bogu, počeo je njegov put obraćenja.

Ovo svjedočanstvo donosimo iz knjige: Magija – cijela istina u kojoj su sakupljeni članci o okultizmu objavljeni u poljskome časopisu Ljubite jedni druge

Svjedočio bih o velikoj opasnosti (iako je na početku nevino izgledao) grijeha idolopoklonstva, od kojeg me Isus oslobodio. On je taj koji je izliječio moje rane, On me e izvukao iz pakla i On mi sada pomaže rasti u ljubavi, također i u svetosti.

Imam pedeset devet godina. U sedamdesetim godinama prošloga stoljeća nesvjesno sam se počeo igrati vatrom preko angažiranja u okultnim praksama. Bio sam tada čovjek koji je „vjerovao” i „prakticirao”: dva puta u godini išao sam se ispovjediti i pričestiti, nisam poznavao Sveto Pismo, nisam živio u skladu s Evanđeljem… Bio sam nikakav katolik i – opasan, jer sam davao loš primjer drugima. Nisam znao da je držanje u kući različitih talismana, karata tarota, knjiga iscjelitelja, časopisa s pornografskim sadržajem, grijeh; nisam tada vjerovao u to da se Bog stvarno brine o meni i da je Njemu jako stalo do mene i moje sreće.

Kada sam imao dvadeset tri godine, upoznao sam djevojku. Nije prakticirala vjeru, a njezina majka (razvedena) sistematski je koristila usluge žene koja se bavila tarotom. Tada nisam znao da se grijeh roditelja, osobito grijeh idolopoklonstva, često prenosi na djecu. Uskoro smo se vjenčali i započeli živjeti pod istim krovom s punicom. Rodilo se dvoje voljene djece i izgledalo je, da je sve u redu. Ipak, nakon pet godina braka, moja žena je zaključila, da voli drugog čovjeka i da je između nas sve završeno… Uzeo sam kovčeg i iselio se. Proživio sam slom živaca, počeo sam piti i uzimati lijekove. Nisam htio piti, a morao sam; htio sam se alkoholom ubiti, a nisam mogao... Godine 1991. u jednoj emisiji čuo sam oglas: „Joga, opuštanje, dobar osjećaj”. Uslijedila je preporuka radionice na određenoj adresi. Otišao sam onamo i nakon otprilike tri mjeseca sudjelovanja na seminaru opuštanja, istočnjačkih meditacija te vježbi joge počeo sam se osjećati mnogo bolje. Učitelj je bio vrlo drag; poklonio mi je majicu koja mi se jako sviđala i time pridobio moje bezgranično povjerenje. Bio sam nesvjestan tog zla, koje je prema vani izgledalo lijepo i davalo pozitivne rezultate (prestao sam piti i pušiti) i tako sam sve više ulazio u to blato. Puno sam meditirao. Nakon povratka sa školovanja u Nizozemskoj započeo sam voditi radionicu opuštanja i tek tada sam otkrio zašto je ono tako uspješno. Stvar je u tome što vodeći izgovara mantre koje uistinu otvaraju čovjeka djelovanju zloga duha. Cilj tih vježbi je „prosvjetljenje” – stanje ravno Bogu – (stopostotna oholost!)

Imao sam u životu razdoblja kada sam htio sve to napustiti, jer sam počeo uviđati zlo koje se iza toga svega krije, no ipak nisam uspio jer to djeluje jače od ovisnosti. Tek u 2000. godini molitve moje mame Bog je uslišao. U jednome trenutku kleknuo sam u prisutnosti gurua i zamolio Boga: „Bože, reci mi što se tu događa, gdje sam ja?” Gospodin mi se smilovao i prosvijetlio mi razum. Shvatio sam da je to sekta, da guru upravlja našim umovima i da smo zarobljeni. Moja odluka bila je munjevita: moram odavde bježati! U tom trenutku nestao je mit o dobrome osjećaju, a započela je strava. Sotona mi je uzeo vitalnost, energiju i volju za životom. Ostao sam bez novca i bez vlastite osobnosti… Tih deset godina u sekti, stotine sati meditacije o različitim božanstvima i o sotonskoj snazi, studija sufizma, budizma i tarota dale su Sotoni pristup mojoj duši. Trebalo se dogoditi prosvjetljenje, a završilo je duhovnom, psihičkom, fizičkom i materijalnom ruševinom.

Nakon ispovijedi koju sam obavio u krakovskim Lagievnikima u svetištu Božjega Milosrđa, pola sam godine vodio rat u sebi da bih mogao ući u crkvu i normalno se moliti, naročito krunicu koja je atomsko oružje protiv Sotone. Danas znam da sam bio duboko u paklu i tek nakon mojega obraćenja započeo je proces mojega pročišćavanja i povratak u život s Kristom. Izbacio sam sve kipiće Bude, sve takozvane talismane sreće, a knjige drugih religija i sekta spalio. Prestao sam isto tako kupovati sve obojeno smeće s horoskopima i pornografijom. Pronašao sam put do karizmatske zajednice gdje su svećenici i animatori molili nada mnom. Gospodin Isus mi je za vrijeme molitve pokazao moje rane: od djetinjstva sam bio proklinjan, prema tome duhovno ranjen. Posvećen je i moj stan u kojemu su se događale neobične stvari tako da nisam mogao u njemu spavati. Isus Krist za vrijeme Euharistije i klanjanja Presvetome Sakramentu davao mi je neizmjerno više, nego što mi je Sotona oduzimao. Iskusio sam također svakodnevno čitajući Sveto Pismo, da je riječ Božja uvijek živa i uvijek aktualna. Počeo sam upoznavati nauk Krista, čitao sam mnogo religijskih knjiga i u meni je nastupila promjena. To je proces koji traži mnogo vremena i uklanjanja posljedica. Ipak napokon počinjem graditi svoj život na stijeni. Na prvome mjestu u mome životu sada je Gospodin Bog, a ne neki kumiri, idoli. Svim ljudima, koji su ranjeni zbog grijeha, preporučam strpljivost i sistematičnost u duhovnome životu. Ja sam se preporodio, psihički, fizički i duhovno – skoro kao sv. Augustin. Ako je on postao velik svetac, onda i ja – stari grješnik – isto tako hoću postati velik svetac! I vi također postanite veliki sveci!

WIESLAW, Ljubite jedni druge!, br. 4/2007.



Knjigu Magija možete kupiti na karizmatskim susretima koje organiziraju Kristofori: www.kristofori.hr/susreti