book hr banner 130x1000px

Talenti - zašto vjerujem

... po molitvama, bolest na kraju nije pobijedila. Pobijedila je krv Isusova

Naša vjerna čitateljica, potaknuta videozapisom s MES-a u Splitu, poslala nam je svoje predivno životno svjedočanstvo. U njem opisuje talente koji su joj kroz život pomagali da ustraje u svojoj vjeri, te se s vjerom i pouzdanjem u svemu oslanja na Gospodina…

Tekst: K. V. (Podaci poznati uredništvu)

Nikada mi, evo do sada, nije bilo jasno što su to talenti, ili sam razmišljala kako je to nešto u čemu si dobar – a ne nešto po čemu vjeruješ. Potaknuta propovjedi i razmišljanjem koji su to moji talenti, počela sam ispisivati svoje talente – iskustva zašto vjerujem. Budući da ste vi super banka, ulažem ove talente kod vas.

Talent 1: vjera bake i djeda.

Prvi talent po kojem i dan-danas vjerujem, je vjera moje majke i starog tate. Nisu oni mnogo pričali, niti iznosili teološke argumente, oni su jednostavno živjeli vjeru… Kao dijete, provodila bih školske praznike kod djeda i bake – zvala sam ih majka i stari tata (kolike li 'simbolike' u imenima: mama mi je umrla, dok još nisam napunila godinu dana, otac se odao alkoholu a kasnije se oženio, ali nisu, ni on ni moja maćeha, prakticirali vjeru, osim, naravno, običaje). Majka i stari tata živjeli su na selu, radili su na zemlji i uzgajali živad, svinje. Prijevozno sredstvo bio je konj. Radili su po cijeli dan, no navečer prije spavanja, koliko god bili umorni, molila se krunica. I to se nikada nije propuštalo. Još i danas pamtim majkine zaklopljene oči, sklopljene ruke u visini srca i prebiranje po zrncima. Nije mi nikad palo napamet prekinuti takvu molitvu, vikati da sam umorna i da mi je to grozno…
Njih više odavno nema, ali ostala je živa rijeka vjere koja i danas teče.
Pitam sve vas, bake i djedove, što donosite svojim unucima, praunucima u naslijeđe – jeste li svjesni da ste upravo vi pozvani svojim unucima darovati talent svoje vjere?

Talent 2: nedjeljna misa

Ljubav prema nedjeljnoj misi, koju nisam dobila od svojih roditelja, također su mi dali baka i djed. Oni su živjeli daleko i od sela i od crkve, pa se na misu išlo sat vremena ranije, i to pješice, u najboljoj odjeći. Služila se samo jedna misa u tjednu, ona u nedjelju – i ona se nikada nije propuštala. Nikakav posao, nikakvo obavljanje radova na zemlji nije omeo odlazak na misu, nikakvi gosti, nikakva serija... Velika im hvala na ustrajnosti, jer se danas u mojoj obitelji nedjeljna misa ne propušta.

Recite mi, bake i djedovi, osim mobitela, plišanih igračaka i razne druge tehnike, što ostavljate svojoj unučadi u naslijeđe; što će ostati iza vas, a što moljac vremena ne može uništiti?

Talent 3: Crkva

Moja majka redovito je davala svoj prilog za misije, bila je pretplatnica Srca Isusova i Marijina. Dobivala je sličice od oca Ante Gabrića. Zamislite, moja malena bakica, u nekom zabitom selu, redovito u misije šalje simboličnu svotu i dobiva sličice od našeg misionara. Poticali su me da se uključim u rad župe, na pjevanje, u čitače, na župni vjeronauk. Danas i ja imam i ministranta i male čitačice – jer mi je to prirodno i normalno, kao i mojoj djeci. Kad sam bila djevojka, baka bi mi redovito čitala iz Glasnika Srca Isusova i Marijina, pogotovo onaj početak s pitanjima čitatelja: Zaljubila sam se ..., ili: Muž me ostavio itd. Naučila sam tako imati povjerenja u savjete svećenikâ, gdje god bila: u srednjoj školi, na fakultetu, u braku. Kad bi me god povuklo društvo, mučila me neka dvojba oko svjetovnih stvari, životni problemi, uvijek bi mi bilo prirodno pozvoniti svećeniku na vrata i zamoliti ga za razgovor. Tko se danas nudi malenima da im pomogne u budućnosti: moderni junaci, superamajlije, razne karte različitih moći... Gdje ste vi, bake i djedovi, gdje ste?
Moja djeca danas jako vole Book, u njem uvijek ima zgodnih kratkih priča, vole humor na zadnjim stranicama… Najmanja kći odnese Book u školu pa im čita. Book je ovdje, u kući, ne namećem im ništa, samo im dajem izbor.
A nas je unučadi bilo više; ja sam uzela talente, neki nisu. Hvala vam, bako i djede, što je moj život dobio stijenu, ISUSA, na kojoj mogu graditi.

Talent 4: moja braća i sestre koji vrše volju Božju.

U srednjoj školi, moja je kolegica odlučila otići u časne sestre. Dugo je nisam razumjela. No danas su mi ona, njene molitve i molitve njene zajednice, oslonac u životu, kada posustanem i kad me pritisnu problemi. Postale smo podrška jedna drugoj. Jednom sam je zamolila neka me poveže s nekim tko ima mnogo djece, budući da je moje četvrto dijete bilo na putu, a ja na rubu. Upoznala sam krasnu osobu koja danas ima osmero djece i koja me nosi u svojim molitvama. Danas kada mi zli ovoga svijeta pokušava uzeti vjeru, nadu i ljubav, samo nazovem svoje sestre i braću i kažem: „Pomoli se“. Ne znam kako, ali u nekom trenutku dotakne mene, moju situaciju, zraka Božanske Ljubavi.

Dn 3,90: Svi štovatelji Gospodnji, blagoslivljajte Boga nad bogovima, hvalite i zahvaljujte, jer vječna je ljubav njegova!

Talent 5: Posjet Međugorju

Prošla sam četrdesete, i počeli su se pojavljivati zdravstveni problemi. Trebala sam otići na manji zahvat zbog cistâ na maternici. Prijateljica me nagovarala: „Idi u Međugorje, i ja sam imala sličnih problema“. Suprug se složio. Dok sam putovala za Međugorje, znala sam da to nije samo zbog cistâ, bila sam svjesna da me moja majčica zove k sebi kako bi me ispunila svojom ljubavlju.

Nisam imala predodžbu ni kako je ondje u Međugorju, što je to, što bi se trebalo dogoditi... Općenito, nemam iskustva s majčinom ljubavlju... No, čim je moja noga stupila na tlo da se ispred crkve pokloni Gospi, oborila me njena snažna Ljubav. Ljubav moje Majčice. Da sam ozdravila i da ne trebam na operaciju cistâ, saznala sam istom za mjesec dana na kontroli. Ali ne samo to: nosila sam naočale s dioptrijom ‒ 0.5, ‒ 0.75, i zamolila sam Gospu da mi popravi vid, jer, bio mi je problem nositi naočale – nisi slobodan, ne vidiš cijelu perspektivu. Satima sam gledala u Gospu, penjala se na brda i govorila: „Vidim, vidim“. Kad sam došla kući, ponovno mi se počelo magliti dok sam gledala u daljinu, no znala sam da mi zli to želi oduzeti (po iskustvima drugih, koja sam pročitala u Rhemi). Konačno sam rekla: „Ja vidim“ i moj je vid danas izvrstan.

Talent 6. Iskustva na seminarima

Imala sam teško i neproživljeno djetinjstvo, puno trauma. Na dan vjenčanja, maćeha mi je zabranila dolazak kući... Nakon što sam se udala, sve sam to nosila u sebi, dok su se djeca rađala, a život tekao... Kada sam zatrudnjela četvrti put, rekla sam si: „Moram očistiti svoju prošlost. Ne želim to ostaviti svojoj djeci u naslijeđe“. Počela sam čitati knjige oca De Grandisa, započeli su seminari velečasnog Radigovića i molitve Josipa Lončara. Bila sam i na seminarima fra Ive Pavića, fra Linića te na duhovnim obnovama vlč. Marina Kneževića (duhovni centar Božanskog Milosrđa na Ovčari). Moje se srce otvorilo da postane novo, i ono je svakim danom sve jače.

Talent 7. Ozdravljenje mog djeteta

Naše četvrto dijete, plod među ostalim i naše odluke kako možemo još jedno, na dan rođenja u bolnici dobiva smrtonosan virus. Nije bilo lako. Kada su me iz internata za majke premjestili na intenzivni odjel, dva sam mjeseca strepila razmišljajući je li živo. I opet su mi neizmjerno pomogle molitve mojih časnih sestara... U to vrijeme, i fra Linić održava duhovnu obnovu: odlazim na razgovor, vlč. Marin donosi mi molitvenik u bolnicu, i ja redam litanije za litanijama, i svi me bodre: „Dat će Bog, dat će Bog“. I što mi je preostalo? Nisam napuštala svoje četvrto dijete, iako me doma čekalo troje pa su me proglasili čudnom. Svaki bih dan kad bi mi dopustili, sjela pored kreveta svog izmučenog djeteta i molila krunicu, krunicu za krunicom, i blagoslivljala ga Krvlju Isusovom, molila da sve što bolest uništava u njemu, On zamijeni svojom Krvlju i svojim Organima. Nije bilo lako, nije bilo kratko jer bolest je napredovala, ali po molitvama, bolest na kraju nije pobijedila. Pobijedila je krv Isusova. Rekla sam Isusu: „Dopusti da živi, dopusti da uživam u njenu djetinjstvu“, i On mi je ispunio želju. Kada navečer pokrivam svoje dijete, dođu mi suze na oči i samo u sebi šapnem: „Hvala ti, Oče“.

Talent 8. Karizmatski pokret

Ovdje sam: četvero djece – od kojih je jedno u pubertetu, i misli da može biti dobar i bez Crkve; muž koji se ne ispovijeda; posao koji ima neke druge norme… I tako, neki dan, dok mi je sin govorio kako mu je dosadno na misi, kako on ne treba ispovijed („Ta i drugi tako“), pustila sam Josipove propovijedi s internetske stranice. A Josip priča o svom iskustvu s mladim krizmanicima... Kako je misa misterij koji se ne shvaća ljudskom logikom… Literatura koju nalazim na stranicama Kristofora, život mi znači. Vaša iskustva u knjigama: Karizma vjere, Sila odozgor, Samo za stotu ovcu, Vodič za molitvu, Proslijedi dalje ... potiču me da iz dana u dan postajem bolji čovjek i sebi i drugima.
Ta tko mi preostaje? Čovjek ili Bog?