Važna obavijest!

Od 1. rujna 2018. web-knjižara Kristofora objedinjuje se s web-knjižarom Figulus d.o.o. Tako ćete sve naše knjige moći kupovati na novoj, jedinstvenoj adresi: www.figulus.hr.

Napomena! Budući da zbog odredbi GDPR-a (zaštite osobnih podataka) ne smijemo korisnike koji su registrirani u knjižari Kristofori prebaciti u novu knjižaru, molimo Vas da se u novu knjižaru jednostavno sami registrirate ili kupnju napravite kao gost.

Svi kupci u našoj novoj knjižari www.figulus.hr tijekom rujna ostvaruju popust od 20%!.

book hr banner 130x1000px

Najbolji specijalist

Ozdravila na susretu u Dugom Selu

Ova nam je gospođa posvjedočila kako je na susretu u Dugom Selu primila Božju milost. Njezino svjedočanstvo neka nam svima bude poticaj i primjer kako se otvoriti Milosrđu, koje čeka da se izlije na naše bremenite živote

Svjedoči: V. K. (Podaci poznati uredništvu)

Hvaljen Isus i Marija!

Željela bih sljedećim rečenicama posvjedočiti Božje čudo koje mi je naš dragi i milosrdni Gospodin Isus Krist darovao na molitveno-evangelizacijskome susretu (MES-u) u Dugom Selu.

Glava mi je pucala od boli

Već više od pet godina muči me grlo, posebno desna strana. Čovjek bi na 'prvu' rekao: „Ih, ko da je to nešto!“

Na početku je i meni tako izgledalo, no kad su se počeli redati raznorazni lijekovi domaće medicine (propolis, luk, češnjak, med, limun...) i antibiotici, a grlobolja ne da nije prestajala, nego me mučila još više te mi je, htjela ja to priznati ili ne, počela bitno ometati svakodnevni život – nije mi bilo svejedno.

Prije nekoliko godina čak sam počela sama čistiti gnojne 'čepove' iz krajnikâ (posebno desnog) i ždrijela te naučila prepoznavati kada se stvaraju, i kako to što bolje 'pokrpati'... Neki moji bližnji upućivali su me na operaciju, jer su i sami vidjeli da me grlo prilično muči, i da treba nešto poduzeti.

Nekoliko sam puta zbog toga svog problema posjetila liječnika. Nekad bih dobila antibiotik, a nekad bi mi specijalist za uho, grlo i nos rekao kako je bolje krajnike ne dirati, već neka nastavim grgljati i čistiti grlo. To mi je savjetovano i na pregledu na kojemu sam bila početkom godine, kad sam zbog grla otišla u bolnicu.

Prije toga pregleda sam iz grla čistila gnoj više od mjesec dana, barem dvaput tjedno a onda je to čišćenje preraslo u dnevnu obvezu, jer se gnoj sve više stvarao. Čim bih nešto pojela, odmah sam morala čistiti zube i ždrijelo kako bi se smanjilo stvaranje gnojnih čepova. Komadići i mrvice hrane zadržavali su se na oštećenim mjestima, i tada bi bakterije, koje svaki zdrav čovjek ima u organizmu radi redovite probave, činile svoje...

Glava mi je, najčešće na desnoj strani, 'pucala' od boli, i tresla me groznica. Čim bih osjetila neprirodnu hladnoću, to bi mi bio znak da se u grlu počelo nešto 'obrađivati'.

Bogu hvala što sam na porodiljnom, pa sam se u takvim situacijama mogla lakše 'zakrpati' doma, nego što bih mogla da idem na posao, no u zadnje je vrijeme bilo sve teže…

Vjera u ozdravljenje

Nakon spomenute zadnje kontrole, još u čekaonici, došla mi je u trenutku sabranosti misao da to što ondje čekam nije način na koji ću riješiti ovaj svoj problem.

Na povratku s kontrole, iskoristila sam priliku za kratku molitvu u obližnjoj kapelici. Vozeći se kući, shvatila sam kako za svoje bolesno grlo trebam iskreno i žarko moliti svoga Gospodina Isusa.

Pomislila sam: „Evo, bliži se i blagdan Svetoga Blaža… pa, Bože, pomozi mi da ove godine, za razliku od prijašnjih, zagovorom ovoga sveca izmolim milost ozdravljenja svoga grla“. Do tada sam ovu molitvu molila nesigurno, pitajući se je li možda Božja volja da trpim. I ako jest, neka bude tako.

Na tu sam nakanu za zagovor i pomoć počela moliti i svetu Martu. I nekako mi je već tada, samom tom odlukom za dobro bilo lakše ustrajati... grgljati i čistiti ždrijelo... dok se u meni počela rađati prava vjera u ozdravljenje.

Isus želi pomoći svima

Te sam iste večeri, po četvrti put otišla na MES u Dugo Selo. Na prethodne sam susrete dolazila s istom potrebom. Ali, na prijašnjim susretima – što zbog drugih vrlo važnih potreba, što zbog spomenute nesigurnosti u to da i moj dragi Gospodin Bog želi da mi grlo ozdravi – nisam postigla dovoljno jaku vjeru u ozdravljenje.

Iskreno, znala sam u sebi i pomisliti: „Pa ovdje ima ljudi koji se doslovno bore za život, zašto da gnjavim Isusa svojom molbom“. Tako sam, u toj svojoj ograničenosti, zaboravila na to da Isus želi pomoći svima.

No, ovaj je put bilo drugačije; počela sam uviđati plodove Božje milosti zbog drugih vrlo važnih potreba mojih bližnjih, pa i svojih. I nekako kao da sam te večeri na putu do Dugog Sela spoznala kako je uistinu prilika da svoga dobrog milosrdnog Isusa iskreno, iz sveg srca, zamolim da mi pomogne i ozdravi mi grlo. Odnosno da sama što bolje pokušam biti otvorena Božjemu neizmjernom Milosrđu kako bih mogla primiti taj zamoljeni Božji dar.

Sada vidim kako je svaki moj prethodni dolazak na MES bio, uz ostale milosti koje sam primila, i priprema za ovu milost Gospodina Boga moga.

Kako je dobar i milostiv naš Gospodin

Suprug i ja stigli smo desetak minuta nakon 18 sati... Ne volim kasniti i to me čini nervoznom, no dragi je Bog dao da ovaj puta, čak i tijekom putovanja u sebi uspijem otjerati tu nervozu i prihvatiti činjenicu da ćemo zakasniti. Također, po prvi sam puta spoznala da mi samookrivljavanje i okrivljavanje drugih neće koristiti, i da jednostavno trebam promijeniti sebe kako bih ubuduće, uz Božju pomoć, izbjegla takve situacije...

I tako smo stigli… Ovaj sam put bila posebno radosna jer smo dvoje bližnjih u velikoj potrebi uspjeli potaknuti da dođu na susret. Bože, hvala Ti na tome, puno, puno, puno!

Krenulo je... pjesme su se redale, a ja sam iz svega srca pjevala i radovala se što smo stigli i što se nalazimo ondje.

Započelo je predavanje gospodina Josipa Lončara, na temu „Kako čuti što mi Bog želi reći!“, u kojemu je, ponovno, bilo toliko toga vrijednoga za čuti, i zatim to iz razuma pokušati smjestiti u srce... Cijelo to predavanje bilo mi je uistinu velika pomoć i priprema za otvaranje srca i primanje Božjega milosrđa.

Nakon stanke, krenula je zajednička molitva. Ali ovoga puta drukčija: dobili smo posebne upute neka ne molimo, već neka otvorimo svoja srca Isusu, i jednostavno primamo milosti... sve ono što smo ga do tada zamolili u svojim molitvama.

„Pa što još trebam čuti da krenem???“ pomislila sam. Uistinu mi je sve rečeno.

Razmišljala sam: „Molila sam za grlo, molila sam i za druge važne potrebe... hajde da sad poslušam ove tako jasne riječi i primim Božju milost.“

I u sebi sam rekla: „Gospodine, neka bude volja Tvoja!“ No, također sam hrabro dodirnula desnu stranu svoga vrata (koja me najviše mučila), te sam po prvi puta nagnula glavu kako bih 'oslobodila pristup' do te strane, jer sam tada u srcu snažno spoznala da mi dragi Bog cijelo vrijeme želi pomoći, a ja nikako da se odvažim i to prihvatim...

Mirno sam slušala riječi molitve koje je izgovarao gospodin Lončar, i osjećala sam promjenu, da je nešto drugačije... Tada sam čula riječi: „Hvala Ti, Isuse, što jednoj osobi ozdravlja usna šupljina“.

I znala sam: „Znam da sam to ja, Isuse. Ovaj puta znam da sam to ja, Isuse!“

Hvala Ti, Isuse, moj Bože Gospodine, hvala Ti! Znam da to nije moja zasluga, već Tvoje milosrđe, Gospodine, i hvala Ti, Duše Sveti, za spoznaju, hvala Ti, Bože Oče svemogući, za vjeru, nadu i ljubav, koje si mi i ovom prilikom tako nesebično pružio.

Odmah potom, gospodin Lončar je zahvalio i za druge milosti, koje sam molila za svoje bližnje, koji su bili ondje pored mene! Srce mi se ispunilo neopisivom radošću, suze su tekle niz lice... O kako je dobar i milostiv naš Gospodin Bog!

„Isus nas je dodirnuo sve redom i pomogao nam“

Odmah nakon susreta suprug me upitao jesam li čula riječi zahvale za milosti po molitvi… Vedra lica, odgovorila sam mu: „Jesam, ono za usnu šupljinu, bila sam to ja! Bogu hvala!“ Suprug je zatim, radostan, spomenuo i drugu posebnu zahvalu koju je gospodin Lončar izgovorio odmah nakon prve a ja sam vedro potvrdila: „Da, čula sam ... Isus nas je dodirnuo sve redom i pomogao nam. Bogu hvala!“

Kući smo stigli kasno... Ne brinući se, jela sam razna jela... čak i slatke kolače, koje sam dotad posebno izbjegavala jer me nakon slatkiša i kolača zlo znalo napasti mnogo brže. Nakon što sam pojela, automatski sam primila šalicu s prije pripremljenim čajem za grgljanje, i krenula grgljati… a onda sam stala, izlila ostatak iz šalice, shvativši i opet da više ništa nije kao prije ovoga susreta, pa čak ni moje grlo. A evo, uskoro će i blagdan Svetoga Blaža. Hvala ti, sveti Blaž i hvala ti, sveta Marto, za pomoć i zagovor.

Hvala Ti, dragi Bože, za sve!