Krštenje u Duhu (9) - Karizmatska obnova među Hrvatima
fra Ivo Pavić: "Kad je KKO došla u Europu, imao sam tri godine. Trebala su proći tri desetljeća da ta vijest dopre do mene, iako sam bio redovito u crkvi, čak sam kao mladi laik surađivao u širenju katoličke literature među Hrvatima u domovini i po Europi..."
Katolička karizmatska obnova (KKO) dolazi u Europu 1968. a Hrvatima 1978. godine. U Hrvatskoj je od početka naišla na otpor. Hrvatski teolozi oslanjaju se na njemačku teologiju, a u Njemačkoj nema mnogo karizmatika; među tamošnjim karizmaticima najbrojniji su Hrvati koji ondje borave, zatim Indijci, i na trećem mjestu su Nijemci. Teolozi koji nisu prošli iskustvo krštenja u Duhu (KUD) drugačije pišu o tome od onih koji imaju to iskustvo. Drugačije pišu o KUD teolozi koji se susreću s onima koji su prošli to iskustvo, od onih koji o tome samo teoretski razmišljaju i pišu. Da su se hrvatski teolozi okrenuli prema teologiji na engleskom govornom području s mnogo više katolika, gdje je počela KKO, vjerojatno bi se u Hrvatskoj karizmatska obnova solidnije razvila jer bi, osim kritike, postojale pravilne smjernice, duhovno razlučivanje i tumačenje pojava na koje nailaze kršteni u Duhu.
Šutnja teologa i svećenika
Kad je KKO došla u Europu, imao sam tri godine. Trebala su proći tri desetljeća da ta vijest dopre do mene, iako sam bio redovito u crkvi, čak sam kao mladi laik surađivao u širenju katoličke literature među Hrvatima u domovini i po Europi (1985.-1988.) za vrijeme komunizma u bivšoj Jugoslaviji. U toj hrvatskoj literaturi nije bilo ništa napisano o KUD, a nisam čuo ni da su naši župnici i kapelani u Hrvatskoj i BIH na vjeronauku, u propovijedima, katehezama, pripravi za krizmu ili na susretima franjevačke mladeži spominjali KUD ili dar jezika, a kamoli molili za KUD. O tome nisam ništa učio ni na bogosloviji u Sarajevu, u BIH (1990.-1991.), pa ni u Samoboru, u Hrvatskoj (1992.-1995.), kamo smo bili prognani za vrijeme rata. Izgleda da rat nije bio tome razlog jer ni u Grazu, u Austriji (1995.) kamo sam bio poslan za nastavak studija, gdje rata nije bilo, nisam o tome ništa saznao. I njemačka je teologija tada o tome šutjela. Kad su me u Australiji, 1998. godine, pitali što mislim o karizmatskoj obnovi koja se ondje proširila, a bio sam već svećenik, odgovorio sam kako je to sekta i da je to manipulacija ljudima.
Darovi i plodovi Duha
Jedan od darova koji se odmah izvanjski očitovao nakon moga krštenja u Duhu bio je dar molitve u jezicima. Počeo sam moliti u jezicima, kako me Duh nadahnjivao da govorim, kao što piše u Djelima apostolskim. Kasnije sam se sjetio da sam još kao dječak često, iz zabave, spontano govorio nerazumljivim jezikom, iako nisam znao o čemu se radi. Tada se taj dar ponovno pokrenuo u meni i tada sam razumio njegovu vrijednost. Kasnije se aktivirao i dar ozdravljanja. S velikom sam radošću spoznao da Isus i danas ozdravlja, da je sućutni Bog. Nekad sam vjerovao da ozdravljenja pripadaju samo pojedinim svecima čudotvorcima. Bio sam skeptičan i nisam mogao ni zamisliti da On i danas ima istu silu kao i nekada! Ljudi su se počeli okupljati oko mene da molim za njihovo fizičko, duhovno i duševno zdravlje. Otkrio sam iscjeljujuću snagu sakramenta pomirenja i Euharistije. To me odvelo u posve novi apostolat. Ljudi su sâmi dolazili i odlazili bi drugačiji. Nekad nisam imao vremena ni za jelo od mnogobrojnih vjernika iz zemlje i inozemstva. Mnogo sam putovao k Hrvatima držati duhovne obnove u inozemstvu. Svi bi oni zatim svjedočili drugima o ozdravljenjima duše, duha i tijela pa se broj hodočasnika koji su me tražili brzo povećavao. Primijetio sam, osim ozdravljenja i oslobođenja, da se mnogima potpuno promijenio život. Postali su praktični vjernici i svjedoci vjere u svojoj okolini. Bili su i oni kršteni u Duhu. Iako nisam uvijek izričito molio za krštenje u Duhu, gledao sam plodove po kojima sam znao da se krštenje u Duhu dogodilo. Od malih molitvenih susreta po kućama, sve većih u crkvi, nekoliko tisuća u dvorištu ispred crkve, do posljednjeg susreta kojem je, u kolovozu 2005. godine, po jakoj kiši prisustvovalo oko 30 000 ljudi koji su znali da odlazim na studij u Rim i da više neće biti susreta takve vrste na tome mjestu.
Nastavke serijala tekstova "Krštenje u Duhu" fra Ive Pavića pratite svakodnevno na našoj web stranici
Krštenje u Duhu (2) - što kažu sveti crkveni oci?
Krštenje u Duhu (3) - prilika za Crkvu
Krštenje u Duhu (4) - dva smisla
Krštenje u Duhu (5) - Papa Benedikt XVI.
Krštenje u Duhu (6) - iskustvo Duha Svetoga
Krštenje u Duhu (7) - Kršćanska inicijacija
Krštenje u Duhu (8) - Liturgija i sakramenti