Radosno srce

„Veselo je srce izvrstan lijek, a neveseo duh suši kosti.“ (Izr 17,22)

„Srce mijenja lik čovjeku, bilo na dobro, bilo na zlo. Vedro je lice znak vesela srca.“ (Sir 13,25-26)

Uvijek su me oduševljavali ljudi koji su zračili radošću. Neprolaznom radošću. Nije to euforija ili usiljeno smijanje, već nešto iznutra. Gledajući izvana na njihov život i životne okolnosti, nisu imali posebnoga razloga za radost. U čemu je njihova tajna? Je li ta radost privilegija odabranih? Ono što sigurno znam jest da nas Bog želi radosne. Sveti Pavao je u Poslanici Filipljanima rekao: „Radujte se uvijek u Gospodinu!“ (Fil 4,4) Je li moguće imati trajan stav radosnoga srca? Mislim da se tu radi o promjeni stava, o pozitivnome razmišljanju. Trebamo naučiti biti sretni. Svi znamo da sreća nije pitanje bogatstva, popularnosti, uspjeha... jer vidimo mnoge koji sve imaju, a nisu sretni. Radost proizlazi iz svijesti o samome sebi i svome odnosu s Bogom. Radujemo se kad shvatimo kako smo stvoreni iz ljubavi i da smo itekako posebni i dragocjeni, kad počnemo zahvaljivati što postojimo, što smo uopće rođeni i dobili priliku za život. Radujemo se kad možemo druge usrećiti. Trebali bismo svakoga trenutka zahvaljivati, častiti, hvaliti našega Oca. Bog je stvorio čovjeka sa sposobnošću da bude sretan. Sretan iz dubine srca. Kad je osoba sretna, sve stvari čini s nevjerojatnom lakoćom, i još k tome druge „zaražava“ i uzdiže svojom radošću. Zapitajmo se: je li moje životno poslanje usrećiti druge? Kojeg li časnog i divnog poziva! A to je svakome moguće. Mi možemo u svakoj životnoj situaciji birati život i odlučiti se za radost.

Ja sam, primjerice, nedavno ostala bez posla. Primijetila sam kako me ljudi sažalijevaju i pokušavaju utješiti, a ja uopće nisam bila nesretna. Ako vjerujem kako Bog vodi moje putove, tada on sve može okrenuti na dobro. Moj je Otac gospodar svega, on vlada nad svim. Zašto bi meni bilo što nedostajalo za sretan život? U njegovoj je ruci i moje buduće radno mjesto i sve što mi je potrebno. Napasti dolaze, ali moj temeljni stav je pouzdanje. Sada imam mnogo više vremena i za Boga i za usrećivanje bližnjih. Ova situacija za mene nipošto nije negativna. Tako možemo gledati sve ostale situacije u životu. Razbolio si se u trenutku kad ti to nikako nije odgovaralo? Možda Bog želi da baš u ovome trenutku života „staneš na loptu“, smiriš se i posvetiš više vremena temeljnim životnim istinama. Mi ne možemo mijenjati svijet oko sebe, ali možemo sebe, stanje svoje duše. Moramo naučiti ne postavljati pitanje: „Zašto baš meni?“ nego ga zamijeniti pitanjem: „Bože, što mi želiš reći ovime kroz što prolazim?“

Želim ti radosno srce bez obzira što se oko tebe događalo. Ovo sigurno znam: Bog je za mene!“ (Ps 56,10) Nije li to dovoljan razlog za radosno srce?

---