27.3.2017.

Iz 65,17-21

Jer, evo, ja stvaram
nova nebesa i novu zemlju.
Prijašnje se više neće spominjati
niti će vam na um dolaziti.
Veselite se i dovijeka kličite
zbog onoga što ja stvaram;
jer, evo, od Jeruzalema stvaram klicanje,
od naroda njegova radost.
I klicat ću nad Jeruzalemom,
radovat’ se nad svojim narodom.
U njemu više neće čuti
ni plača ni vapaja.
U njemu više neće biti
novorođenčeta koje živi malo dana
ni starca koji ne bi godina svojih navršio:
najmlađi će umrijet’ kao stogodišnjak,
a tko ne doživi stotinu godina
prokletim će se smatrati.
Gradit će kuće i stanovat’ u njima,
saditi vinograde i uživati rod njihov.

Ps 30,2-2.4-4.5-6.11-12a.13b-13b

Veličam te, Gospodine, jer si me izbavio
i nisi dao da se raduju nada mnom dušmani.
Gospodine, izveo si mi dušu iz podzemlja,
na rubu groba ti si me oživio.

Pjevajte Gospodinu, vjernici njegovi,
zahvaljujte svetom imenu njegovu!
Jer samo za tren traje srdžba njegova,
a čitav život dobrota njegova.
Večer donese suze, a jutro klicanje.

Slušaj, o Gospodine, i smiluj se meni;
Gospodine, budi mi na pomoć!
Okrenuo si moj plač u igranje,

Gospodine, Bože moj,
dovijeka ću te hvaliti!


Iv 4,43-54

Nakon dva dana ode odande u Galileju. Sam je Isus doduše izjavio da prorok nema časti u svom zavičaju. Kad je dakle stigao u Galileju, Galilejci ga lijepo primiše jer bijahu vidjeli što je sve učinio u Jeruzalemu za blagdana. Jer su i oni bili uzišli na blagdan.
Dođe dakle ponovno u Kanu Galilejsku, gdje bijaše pretvorio vodu u vino. Ondje bijaše neki kraljevski službenik koji je imao bolesna sina u Kafarnaumu. Kad je čuo da je Isus došao iz Judeje u Galileju, ode k njemu pa ga moljaše da siđe i ozdravi mu sina jer već samo što nije umro. Nato mu Isus reče: »Ako ne vidite znamenja i čudesa, ne vjerujete!« Kaže mu kraljevski službenik: »Gospodine, siđi dok mi ne umre dijete.« Kaže mu Isus: »Idi, sin tvoj živi!«
Povjerova čovjek riječi koju mu reče Isus i ode. Dok je on još silazio, pohite mu u susret sluge s viješću da mu sin živi. Upita ih dakle za uru kad mu je krenulo nabolje. Rekoše mu: »Jučer oko sedme ure pustila ga ognjica.« Tada razabra otac da je to bilo upravo onog časa kad mu Isus reče: »Sin tvoj živi.« I povjerova on i sav dom njegov.
Bijaše to drugo znamenje što ga učini Isus po povratku iz Judeje u Galileju.

U novom broju Booka pročitajte...