fbpx

book hr banner 130x1000px

Nedjelja 14.9.2014.

Nedjelja 14.9.2014.

Br 21, 4b-9; Ps 78, 1-2.34-38; Fil 2, 6-11; Iv 3, 13-17

Br 21, 4b-9

U one dane: Narod putem postane nestrpljiv. I počne govoriti protiv Boga i protiv Mojsija: »Zašto nas izvedoste iz Egipta da pomremo u ovoj pustinji? Nema kruha, nema vode, a to bijedno jelo već se ogadilo dušama našim.« Onda Gospodin pošalje na narod ljute zmije; ujedale ih one, tako te pomrije mnogo naroda u Izraelu. Dođe narod k Mojsiju pa reče: »Sagriješili samo kad smo govorili protiv Gospodina i protiv tebe. Pomoli se Gospodinu da ukloni zmije od nas!« Mojsije se pomoli za narod i Gospodin reče Mojsiju: »Napravi zmiju i stavi je na stup: tko god bude ujeden, ostat će na životu ako je pogleda.« Mojsije napravi zmiju od mjedi i postavi je na stup. Kad bi koga ujela ljutica, pogledao bi u mjedenu zmiju i ozdravio.

Ps 78, 1-2.34-38

Poslušaj, narode moj, moju nauku,
prikloni uho riječima usta mojih!
Otvorit ću svoja usta na pouku,
iznijet ću tajne iz vremena davnih.

Kad ih ubijaše, tražiše ga
i opet pitahu za Boga;
spominjahu se da je Bog hridina njihova
i Svevišnji njihov otkupitelj.

Ali ga opet ustima svojim varahu
i jezikom svojim lagahu njemu.
Njihovo srce ne bijaše postojano s njime
nit bijahu vjerni Savezu njegovu.

A on im milosrdno grijeh praštao
i nije ih posmicao;
često je gnjev svoj susprezao
da ne plane svom jarošću.

Fil 2, 6-11

Krist Isus: trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe »oplijeni« uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnikâ, zemnikâ i podzemnikâ. I svaki će jezik priznati: »Isus Krist jest Gospodin!« - na slavu Boga Oca.

Iv 3, 13-17

»Nitko nije uzašao na nebo doli onaj koji siđe s neba, Sin Čovječji. I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje, u njemu ima život vječni. Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu.«

Komentar (Škola molitve)

„Ali ga opet ustima svojim varahu
i jezikom svojim lagahu njemu.
Njihovo srce ne bijaše postojano s njime
nit bijahu vjerni Savezu njegovu.“

Ove riječi nekako su posebno zapele za moje oči. Božja riječ dovodi u blisku vezu jezik i srce. Naše srce upravlja jezikom. Na jednom mjestu u evanđelju Isus nas poučava da grijeh ne ulazi kroz usta nego obratno, kroz usta izlazi. Dakle, grijeh se začinje u srcu a ne negdje izvan čovjeka kako obično mislimo.

U Jakovljevoj sam poslanici prije dosta godina pročitao za mene zapanjujuću tvrdnju o savršenom čovjeku. Tamo Riječ kaže da je savršen onaj čovjek koji uspije ukrotiti svoj jezik. Naivno sam tada pomislio da to i nije tako teško. Kasnije sam nakon mnogih pokušaja shvatio da je to zapravo nemoguće.

Kako biti savršen pred Bogom? Mnogi bi rekli, treba ovo treba ono, međutim Božja riječ pred svakog čovjeka postavlja jednostavan ispit jezika. Radi se dakle o onome što izgovorimo. Jedna mudrost kaže da su riječi koje mislimo u sebi naše sluge, dok opet riječi koje izgovorimo postaju naši gospodari. Slična poslovica nas zato upozorava da kad smo sami pripazimo na ono što mislimo, a da kad smo u društvu drugih ljudi pripazimo na ono što izgovaramo.

Na jednom drugom mjestu Božja riječ nas uči da nas vjera srca pred Bogom opravdava ali tek ispovjedanje ustiju spašava. Dakle, ne djeluje samo srce na jezik nego i obratno, jezik na srce. Zato je jako važno ono što izgovaramo. Prije ili kasnije ono što izgovaramo postaje naša stvarnost. Zato pripazimo na svoj jezik i predajmo ga zajedno sa srcem Gospodinu koji neka ga svojim Duhom upravlja Bogu na slavu a nama na spasenje, vremenito i vječno.

 

Tags: Karizmatski susreti