Petak 22.08.2014.

Ez 37,1-14; Ps 107, 2-9; Mt 22, 34-40

Ez 37,1-14 ili od spom: Iz 9, 1-6

U one dane: Spusti se na me ruka Gospodnja, i Gospodin me u svojem duhu izvede i postavi usred doline pune kostiju. Provede me kroz njih, svuda oko njih, i gle, bijaše ih u dolini veoma mnogo, i bijahu sasvim suhe! Reče mi: »Sine čovječji, mogu li ove kosti oživjeti?« Ja odgovorili: »Gospodine Bože, to samo ti znaš!« Tad mi reče: »Prorokuj ovim kostima i reci im: O suhe kosti, čujte riječ Gospodnju! Ovako govori Gospodin Bog ovim kostima: Evo, duh ću svoj udahnuti u vas, i oživjet ćete! Žilama ću vas ispreplesti, mesom obložiti, kožom vas obaviti i duh svoj udahnuti u vas, i oživjet ćete — i znat ćete da sam ja Gospodin!« I ja stadoh prorokovati kao što mi bješe zapovjeđeno. I dok sam prorokovao, nastade šuškanje i pomicanje, i kosti se stadoše pribirati. Pogledah, i gle, po njima narasle žile i meso; kožom se prevukoše, ali duha još ne bijaše u njima. I reče mi: »Prorokuj duhu, sine čovječji, prorokuj i reci: Ovako govori Gospodin Bog: Od sva četiri vjetra dođi, duše, i dahni u ova trupla da ožive!« I stadoh prorokovati kao što mi zapovjedi, i duh uđe u njih, i oživješe i stadoše na noge — vojska vrlo, vrlo velika. Reče mi: »Sine čovječji, te kosti — to je sav dom Izraelov. Evo, oni vele: 'Usahnuše nam kosti i propade nam nada, pogibosmo!' Zato prorokuj i reci im: Ovako govori Gospodin Bog: Ja ću otvoriti vaše grobove, izvesti vas iz vaših grobova, narode moj, i odvesti vas u zemlju Izraelovu! I znat ćete da sam ja Gospodin, kad otvorim grobove vaše i kad vas izvedem iz vaših grobova, moj narode! I duh svoj udahnut ću u vas da oživite, i dovest ću vas u vašu zemlju, i znat ćete da ja, Gospodin, govorim i činim.«

Ps 107, 2-9 ili Ps 113, 1-8

Tako nek reknu svi otkupijenici
koje Gospodin otkupi iz ruke dušmanske
i koje skupi iz svih zemalja,
s istoka i sa zapada, sa sjevera i s juga.

Lutahu pustinjom, u samoći pustoj,
puta ne nalazeć do naseljena grada.
Gladni su bili, žeđu izmoreni,
duša je klonula u njima.

Tada zavapiše Gospodinu u svojoj tjeskobi,
i on ih istrže iz nevolja.
Pravim ih putem povede
da stignu ka gradu naseljenu.

Neka hvale Gospodina za dobrotu njegovu,
za čudesa njegova sinovima ljudskim!
Jer gladnu dušu on nasiti,
dušu izgladnjelu on napuni dobrima.

Mt 22, 34-40 ili od spom: Lk 1, 26-38

U ono vrijeme: Kad su farizeji čuli kako Isus ušutka saduceje, okupiše se, a jedan od njih, zakonoznanac, da ga iskuša, upita: »Učitelju, koja je zapovijed najveća u Zakonu?« A on mu reče: »Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.«

Komentar (Škola molitve)

Ljubav je iznad svih zakona i svih pravila. Ako se pitamo što je važnije, obdržavanje zakona ili ljubav prema Bogu i bližnjemu, odgovor je ljubav. Ako u ljubavi prema Bogu molimo i razgovaramo s njim u ljubavi i povjerenju, zar naše molitve neće biti uslišane? Zar nije bolje i jednostavnije Bogu uputiti iskrene hvale, strepnje, ili tuge, nego sebe i njega izmučiti zbrajanjem? Ako se pitamo u vezi naših postupaka prema bližnjima, samo se zapitajmo, da li to što činim, činim iz ljubavi i odgovor je tu. Ljubav je indikator stanja našeg srca, ako izvanjski činimo dobra, a ne ljubimo sebe nema istine ni u našim djelima. Ako ne ljubimo sebe, a kako ćemo bližnjega?

Bog je ljubav, on nas ljubi i iz ljubavi nas spašava i uvodi u novi život. Iz ljubavi nas je stvorio za ljubav, ako je i nemamo dovoljno u srcu za druge iskreno zaištimo i bit će nam.

Zato, ljubav je jedini zakon koji mi trebamo poštovati. Gospodine, upoznaj me sa mnom onakvom kakvom si me zamislio,da naučim ljubiti sebe i bližnje! Amen!

Komentar (Klub Kristofori)

Ezekiel nam u prvom čitanju daje čudnu sliku: dolina puna suhih kostiju. Jasno kaže da se radi o duhovnom viđenju, dakle o duhovnom svijetu. Bog mu izrijekom kaže da je to izraelski narod. Nisu to bili umrli Izraelci, već živi. Među njima je sigurno bilo jako sposobnih, snažnih, utjecajnih... Ali u duhovnom svijetu bili su svi samo suhe kosti. Zašto?

Bog čuje svoj narod gdje govori: „Usahnuše nam kosti i propade nam nada, pogibosmo!“ Zvuči vrlo beznadno. Nažalost i poznato. Apatija koja je bila pritisnula Izraelce u Ezekielovo vrijeme podsjeća na apatiju koja vlada i danas. Zašto je tako bilo tada, a zašto je i danas? Iz jednog jedinog razloga: zbog odvojenosti od Boga. Zbog toga što ne poštujemo njegove najveće zapovijedi. Posljedica je da u duhovnom svijetu takav narod predstavlja hrpu suhih kostiju. Nema snage, nema sposobnosti, nema utjecaja ni moći. Mogu li takve suhe kosti oživjeti? Može li se izići iz takvog stanja? Može, i to prilično jednostavno. Bog je rekao da će On 'otvoriti naše grobove, izvesti nas iz naših grobova, i odvesti nas u zemlju Izraelovu'. Isus nam je pokazao put i već poštivanje samo dviju zapovijedi: „Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim te ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga“ potpuno mijenja situaciju, ne samo u duhovnom već i u vidljivom svijetu. Kako možemo znati da je to zbilja tako, da to nije samo pričica iz neke stare knjige, već da je to nešto što funkcionira i danas, u mom i tvom slučaju? Ako možda nismo na vlastitoj koži uvidjeli utjecaj duhovnog svijeta na vidljive stvarnosti, preporučam priču iz Ugande:

https://www.youtube.com/watch?v=OKQjNASJ_dM

dr. sc. Mladen Banović

Tags: Book 13