Najteža bolest današljice
Tuberkuloza i rak nisu najteže bolesti današljice
Nedavno sam susrela jednog čovjeka na ulici.
Upitao:"Jeste li Vi Majka Terezija?" Odgovorila sam: "Jesam". Onda je rekao: "Molim Vas pošaljite nekoga u moju kuću. Moja žena je napola psihički bolesna, a ja sam napola slijep. No, čeznemo čuti zvuk ljudskog glasa koji govori s ljubavlju." Bili su to dobrostojeći ljudi. U svojoj su kući imali sve. Pa ipak, umirali su od usamljenosti, umirali su za glasom koji će im se obratiti s ljubavlju.
Odakle znamo da netko takav ne živi do nas? Znamo li tko su oni, gdje žive? Pronađimo ih, i kad ih pronađemo, pružimo im ljubav. Tako, kada ih budemo ljubili, služit ćemo im.
Znamo li tko su naši siromasi? Poznajemo li naše susjede, siromahe u našoj okolici? Tako je lako samo govoriti i govoriti o siromasima u drugim mjestima. Vrlo često imamo one koji trpe, koji su usamljeni; ljude – stare, neželjene, bijedne – koji su blizu nas, a mi ih i ne poznajemo. Nemamo im se vremena čak ni osmjehnuti.
Tuberkuloza i rak nisu najteže bolesti. Mislim da je daleko veća bolest biti neželjen, nevoljen. Jako je teško shvatiti bol koju ti ljudi trpe, teško je prodrijeti u nju. Mislim da to proživljavaju naši ljudi diljem svijeta, u svakoj obitelji, u svakom domu.
Na vama je i na meni da im pomognemo – da im budemo Veronika, da im budemo Šimun.
Brian Kolodiejchuk (priredio), Majka Terezija: Dođi, budi Moje svjetlo. Privatna pisma „svetice iz Calcutte, Verbum