Srce koje kuca za čovjeka
Isus imao vremena za obične male ljude. Nije se trebalo najavljivati mjesecima unaprijed.
Ako pogledamo Evanđelja, vidjet ćemo nevjerojatne prizore iz Isusova života. Nevjerojatni su samo zato jer ih danas rijetko viđamo. Taj je čovjek Isus imao vremena za obične male ljude. Nije se trebalo najavljivati mjesecima unaprijed. Nitko tko je njemu došao nije bio odbijen. Taj čovjek Isus imao je samilosti za patnike i grešnike. Nitko nikad nije njemu došao tražiti zdravlje, a da mu ga Isus nije dao. Nitko nikad nije došao tražiti oslobođenje, a da mu ga Isus nije dao. Nitko nije došao po utjehu, a da mu je Isus nije dao. Tko god je trebao savjet, Isus mu ga je dao. Mnogi su dolazili k njemu, a on ih nije čekao u svojem uredu u uredovno vrijeme, nego je sâm tražio one kojima je milosrđe bilo potrebno. Nije dopuštao da ga zovu čak ni dobrim. Oni koji su ga susretali nisu se morali ‘preznojavati’ u nelagodi jer nisu znali kakvom bi ga titulom morali nazivati. Ni danas ne moraju. Svi ga jednostavno zovemo: Isus! Takvo mu je srce. To je srce koje kuca za čovjeka – pa kako bi onda moglo ‘zaobići’ tog istog čovjeka. Bog je svijet stvorio za čovjeka, čak je i umro na križu za čovjeka. Srce koje ne ‘vidi’ čovjeka nije srce Isusovo.
To je srce htjelo da ga nasljeđujemo – a posebno da ga nasljeđuju oni kojima je mnogo dano (usp. 1 Iv 2,3-6). Naredio nam je da jedni druge ljubimo točno onako kako nas je on ljubio (v. Iv 15,12). Samo oni koji ne žele vidjeti ne vide u Evanđeljima način na koji nas je on ljubio.