Srce koje kuca za čovjeka

Isus imao vremena za obične male ljude. Nije se trebalo najavljivati mjesecima unaprijed.  

Ako pogledamo Evanđelja, vidjet ćemo nevjerojatne prizore iz Isusova života. Nevjerojatni su samo zato jer ih danas rijetko viđamo. Taj je čovjek Isus imao vremena za obične male ljude. Nije se trebalo najavljivati mjesecima unaprijed. Nitko tko je njemu došao nije bio odbijen. Taj čovjek Isus imao je samilosti za patnike i grešnike. Nitko nikad nije njemu došao tražiti zdravlje, a da mu ga Isus nije dao. Nitko nikad nije došao tražiti oslobođenje, a da mu ga Isus nije dao. Nitko nije došao po utjehu, a da mu je Isus nije dao. Tko god je trebao savjet, Isus mu ga je dao. Mnogi su dolazili k njemu, a on ih nije čekao u svojem uredu u uredovno vrijeme, nego je sâm tražio one kojima je milosrđe bilo potrebno. Nije dopuštao da ga zovu čak ni dobrim. Oni koji su ga susretali nisu se morali ‘preznojavati’ u nelagodi jer nisu znali kakvom bi ga titulom morali nazivati. Ni danas ne moraju. Svi ga jednostavno zovemo: Isus! Takvo mu je srce. To je srce koje kuca za čovjeka – pa kako bi onda moglo ‘zaobići’ tog istog čovjeka. Bog je svijet stvorio za čovjeka, čak je i umro na križu za čovjeka. Srce koje ne ‘vidi’ čovjeka nije srce Isusovo.

To je srce htjelo da ga nasljeđujemo – a posebno da ga nasljeđuju oni kojima je mnogo dano (usp. 1 Iv 2,3-6). Naredio nam je da jedni druge ljubimo točno onako kako nas je on ljubio (v. Iv 15,12). Samo oni koji ne žele vidjeti ne vide u Evanđeljima način na koji nas je on ljubio.

Iz knjige Josipa Lončara Sila odozgor

Kršćanska ljubav

Kršćanska ljubav

Evo po čemu se kršćanska ljubav razlikuje se od svake druge vrste ljubavi

Srce koje kuca za čovjeka

Srce koje kuca za čovjeka

Srce koje ne ‘vidi’ čovjeka nije srce Isusovo

Cvijeće za majku

Cvijeće za majku

Neki se čovjek zaustavio ispred cvjećarnice kako bi naručio buket cvijeća i poslao ga svojoj majci, u grad udaljen 320 kilometara od mjesta u kojem je živio. Kada je izašao iz automobila, primijetio je uplakanu djevojčicu koja je sjedila na rubu pločnika. Upitao ju je zašto plače, a ona je odgovorila:

‒ Htjela sam kupiti crvenu ružu za svoju mamu, ali nemam dovoljno novca. Čovjek se nasmiješio i rekao:

‒ Dođi, kupit ćemo ružu za tvoju mamu.

Naručio je cvijeće za svoju i kupio ružu za djevojčičinu majku. Na izlazu iz cvjećarnice ponudio joj je da je odveze majci. Djevojčica je samo rekla:

‒ Prihvaćam. Ako možete, povezite me.

Na to ga je vodila do groblja gdje je položila ružu na svjež grob. Čovjek se vratio u cvjećarnicu, opozvao isporuku buketa, uzeo cvijeće, platio ga i odvezao se 320 kilometara do kuće svoje majke.

Bog zaista postoji...

Bog zaista postoji...

Pročitajte jedno od boljih objašnjenja zašto Bog dozvoljava bol i patnje

U novom broju Booka pročitajte...