fbpx

book hr banner 130x1000px

Vlč. Ivica Berdik: Đavo se izgoni postom i molitvom, a ne tabletama!

Prenosimo intervju Dražena Bušića s vlč. Ivicom Berdikom o tome što znači biti svećenik, o Crkvi i crkvenosti te o duhovnim fenomenima s kojima se susretao u njegove 25. godišnjice svećeništva.

25 godina je jedan 'ozbiljan' vremenski period, za pretpostaviti je da ste se za to vrijeme mijenjali. Na koji vas način svećeništvo određuje kao osobu?

Svakoga dana u svakom pogledu sve više napredujem jer onaj koji stoji već nazaduje. To je u svećeničkom pozivu izraženije nego u bilo kojem drugom, jer plodovi odnosno njihov izostanak jasno govore o stanju u kojemu svećenik jest. Bilo da se radi o plodovima nutarnjeg života, bilo pastorala. Ne smijemo upasti u rutinu već stalno učiti i uočavati potrebe vremena i ljudi, zato sv. Terezija Avilska i kaže da je put molitve dinamičan put i da na tom putu nikad ne smijemo zastati već uvijek koračati naprijed i biti otvoreni poticajima Duha Svetoga!

Obzirom da kao svećenik svakodnevno sudjelujete u najvećoj tajni kršćanske vjere, sv. Misi, kad se po vašim rukama i izgovorenim riječima događa pretvorba, znači li to da ste automatski svetiji od drugih kršćana koji nisu svećenici?

Trebao bih biti svetiji, ali život često ide drugim smjerom. Ja sam samo poslužitelj Božjih tajni. Unatoč svoj pobožnosti i duhovnoj pripremi nemoguće je spoznati cijelo otajstvo koje se krije u euharistijskoj žrtvi, obzirom da je riječ o neiscrpnom i živom misteriju. Svaki je vjernik pozvan biti svećenik u smislu općeg svećeništva Crkve. Nama koje je Gospodin pozvao u ministerijalnu svećeničku službu je jako mnogo dano bez naših zasluga, ali smo zato i pozvani više dati i više se žrtvovati. Nažalost, danas često administrativni poslovi oduzmu puno vremena u župnom pastoralu pa trpi vrijeme za razmatranje otajstva u koje sam milošću Božjom pozvan!

Što je svetost?

Svetost se može  objasniti riječju pobožnost, život po Božjim zapovijedima i pravilima, ali ipak to je samo okvir u kojemu ona nastaje. Svetost je nadnaravan život u naravnim uvjetima koji unatoč svojoj nadnaravnoj dimenziji nije napadan već prirodan. Biti svet znači biti ispunjen Duhom Svetim, jer On je poslan da izvrši svako posvećenje. Mislim da je svet onaj čovjek koji nosi u sebi plodove Duha Svetoga i u čijem se pogledu vidi predokus Kraljevstva Božjega. Svet čovjek vidi Božju ruku u svim okolnostima svoga života.

Jeste li upoznali dosta svetih ljudi do sada?

Razne životne nevolje poput poplava u zadnje vrijeme pokazuju da svetih ljudi i te kako ima, ali da većina njih živi u tišini i bez pompe pokazujući požrtvovnu ljubav u svakodnevnim djelima služenja. Sveto nam pismo kaže da onaj koji ljubi brata kojega vidi ljubi i Boga kojeg ne vidi, ali ga poznaje u svome srcu i to u trenutcima nevolje izlazi na vidjelo. Međutim, mislim da bi se trebali čuvati napasti da svoju svetost i čovječnost kao i potrebu za Bogom živimo i iskazujemo samo u trenutcima kriza i nevolja. Svetost je u svakodnevnim malim  stvarima učinjenim s velikom ljubavlju!

Što vam kao svećeniku najteže pada?

Najviše me boli nevjera i nepovjerenje u Boga kod ljudi nakon tolikih dokaza o njegovoj prisutnosti u našoj povijesti. Ta me je činjenica uvijek iznova šokirala! Često razmišljam o tome što bi Bog morao učiniti da bi ljudi počeli živjeti po Njegovim pravilima. Čovjek koji je upoznao Božju ljubav i spoznaju spasenja doista teško može mirno promatrati toliku braću koja srljaju u propast odlukom svoje slobodne volje!

Mislio sam da ćete spomenuti celibat. Što mislite o obveznom celibatu, ne bi li se trebalo razmisliti o mogućnosti ređenja oženjenih muškaraca kao kod grkokatolika?

Moramo znati da je celibat ljudska uredba, iako po božanskoj preporuci. Celibat doista ima svoj smisao i biblijsku i povijesno utvrđenu vrijednost, međutim uvjeren sam kako ispravno vršenje svećeničke službe ne ovisi toliko o celibatu već o duhu u kojem svećenik djeluje. Papa Grgur VII ga je uveo u 11. st., moguće je da ga neki papa 'xy' u budućnosti ukine. Nekako mi se kao rješenje čini stavljanje celibata na izbor, ali i strože kazne za prekršitelje zavjeta.

Kako se nosite s ispovjednom tajnom, nije li to koji puta preveliki pritisak na psihu, čovjek ste, može li se dogoditi da ne htijući nešto kažete što ne smijete recimo, uz osobni razgovor, ležerno druženje s prijateljima? Pripremaju li se svećenici kroz svoju formaciju za ovakve situacije?

Ako i inače u svakodnevici izbjegavamo ogovaranje, klevetu i suvišno razgovaranje o drugima, onda ne bi trebalo biti niti problema s ispovjednom tajnom. Veći prekršaj dođe nakon zanemarivanja niza malih prekršaja. Mislim da je u Hrvatskoj svećenička sprema za ovakve situacije na visokom nivou, nisam još čuo da bi se itko od poznanika žalio da je svećenik prekršio ovo pravilo. U inozemstvu posebno na zapadu Europe situacija je drugačija, međutim iz drugih razloga, tamo se nažalost sve više napušta praksa ispovijedanja pa su i šanse za otkrivanje ispovjedne tajne znatno manje!

Ajmo sad biti vrlo indiskretni. Naime, jedinac ste u roditelja. Kako ste osjetili svećenički poziv i kako su vaši roditelji reagirali kad ste im rekli da želite biti svećenik?

Kao jedinac htio sam imati obitelj s puno djece, ali je u meni paralelno rasla i želja za svećeništvom, obzirom da se u mojoj obitelji držalo do vjere! Ovoj odluci je prethodilo mnogo osobne molitve i savjetovanja s mnogima. Međutim, zanimljivo je da je presudio razborit komentar moje profesorice iz likovne umjetnosti, inače uvjerene komunistkinje koja je procjenjujući moju narav zaključila da mi najbolje odgovara duhovni poziv. Uvijek mi je bio zanimljiv Božji smisao za humor u kojem nam progovara preko osoba i okolnosti od kojih bi to najmanje očekivali.

Kako su vam roditelji pomagali kroz ove godine i kako uopće roditelji mogu pomoći sinovima svećenicima?

Roditelji su u početku teško prihvatili ovu odluku, što im nije za zamjeriti jer sam im jedinac, međutim, poštivali su moju volju i Božji poziv te mi sve više postajali podrška. Roditeljima mogu poručiti da sa ljubavlju osluškuju svoje dijete i u skladu s time budu u ulozi mudrog savjetnika koji ipak poštuje izbor svoga djeteta!

Kako mladi danas zagušeni kakofonijom raznoraznih zvukova svijeta mogu čuti da ih Bog zove na svećeništvo, i zove li Bog još uvijek?

Što je vrijeme izazovnije to je i veća Božja milost! Obraćenici koji u sadašnjem stanju i načinu života u svijetu odaberu svećenički poziv iz iskrenih namjera mogu biti samo oni koji su doživjeli živoga Boga i slobodno mu se predali. Stoga, vrijeme pred nama možda neće dati puno svećenika, ali će oni koji će reći 'da' biti svetiji. S druge strane moramo se pouzdati u Božju providnost koja neće dopustiti da stado ostane bez pastira, pa makar bili pozvani i na čudesne načine, sjetimo se samo sv. Pavla, Augustina, kardinala Stepinca, Franca Špeliča...

Jeste li zadovoljni s duhovnom i teološkom formacijom svećeničkih kandidata kakvu imamo u Hrvatskoj?

Duhovnom nimalo. Duhovski pokreti koji su danas u crkvi najaktivniji i najatraktivniji vjernicima, kao i poticaji na duboki molitveni život su jedva spominjani. Kao da stvaramo generacije Nikodema koji se još pitaju kako je moguće roditi se odozgor. Mislim da je nedopustivo takvo stanje stvari, jer ne obuhvaća dušobrižnike koji će moći pomoći u duhovnim i drugim problemima onih koji su im povjereni već naglasak stavlja na manje važne stari koje se znaju završiti u karijerizmu ili napuštanju poziva. Pisao sam o tome i kardinalu Kuhariću, ali nije došlo do neke veće promjene. Ali nije sve tako crno jer teološka za razliku od duhovne formacije je još uvijek na jako visokom nivou, baš kao rijetko gdje u svijetu, što je pohvalno.

Idemo malo na pastoral. Što vam govori činjenioca da u Hrvatskoj trenutno nemamo niti jednog službeno imenovanog egzorcista dok ih je u Rimu 12, u Poljskoj svaka od 54 biskupije ima barem jednoga ako ne i dva, itd…

Imamo jednog službenog egzorcistu u Hrvatskoj i neobičnom odlukom crkvenog vrha njegovo je ime skriveno od javnosti što dodatno otežava potrebitima da prime adekvatnu pomoć. Tužno je da se povećava broj svakojakih okultnih 'ozdravitelja' koji ostavljaju ljude u teškim duhovnim problemima, a odgovor crkvenog vrha je smanjenje broja egzorcista. Uzmimo primjer da nečije dijete ima problema s đavolskim tlačenjem. Prvo bi morali naći župnika ili svećenika koji uopće vjeruje da đavla ima i da je i te kako aktivan, a zatim preko njega dobiti od crkvenog vrha dozvolu da se egzorcizam vrši. To samo dodatno otežava i onako tešku situaciju i prisiljava ljude da za pomoć traže egzorciste iz susjednih zemalja na primjer Slovenije ili Italije.

Ali vi ste u jednom razdoblju bili uključeni u službu oslobađanja od zlih duhova, što ste naučili / spoznali tada?

Važno je naglasiti da je svaki svećenik po svojem ređenju uključen u službu oslobađanja. U krštenju i ispovijedi se uvijek događa odreknuće i oslobođenje od zla. Radi se o duhovnoj stvarnosti koje se ne treba bojati, jer smo u Kristu pobjednici u duhovnom boju, međutim, ne smijemo je niti ignorirati. Ako netko ima demonske smetnje neće mu pomoći psihijatar, barem ne u potpunosti jer đavo se izgoni postom i molitvom a ne tabletama, to potvrđuje naš Gospodin i teorijom i praksom.

Sada sudjelujete u pro-life inicijativama. Što vas je na to potaklo?

Mojim je roditeljima bilo savjetovano da me abortiraju. Iz duboke zahvalnosti Bogu za dar života osjećam se dužnim boriti se za one koji se nalaze u istoj opasnosti u kojoj sam i sam bio. Nastojim upozoriti ljude na razorne posljedice koje abortus ostavlja na pojedinca, obitelj i narod obzirom da se o tome ne govori jer je višemilijunska industrija abortusa potkupila medije. Naizgled se čini kao juriš na vjetrenjače, ali koliko vrijedi jedan ljudski život?!

Kako gledate na papu Franju? Je li on model suvremenog svećenika? Oduševljava li vas svećenike da svoj poziv živite radikalno, očekujete li da će neki mladi gledajući njega i sami odlučiti postati svećenici?

Reakcije naroda na njegovu službu i osobu najviše govore o tome! Papa Franjo je utjelovljeni ukor svima onima koji na svoj poziv gledaju kroz prizmu karijerizma, besramnog bogaćenja i licemjerja. On je u isto vrijeme izrazito radikalan, ali i blag i zato osvaja jer potiče čovjeka da živi ono najbolje što je Bog u njega stavio, a što je često marginalizirano baš kao i njegov imenjak iz Asiza.

Kako se vidite za 25 godina, ili barem za 10? Što mislite da će bitno obilježiti vaše svećeništvo u nadolazećem razdoblju?

Spreman sam na nova i teža trpljenja za Krista i Crkvu. Da ste od svijeta, svijet bi svoje volio… kaže Isus a ja mu vjerujem i zato nastojim uvijek biti spreman na protivštine. Zanimljivo je da je Isus jedini vođa koji obećava svojim sljedbenicima brojne muke kroz koje će doći do pobjede, za razliku od ostalih vjerskih i političkih vođa koji obećaju brda i doline pa opet ima svoje vjerne sljedbenike. Zato jer je njegovom pozivu nemoguće odoljeti, zato jer čovjek u njemu prepoznaje svoje potpuno ispunjenje i konačnu svrhu. On je uistinu Kralj kraljeva i Gospodar gospodara kojemu sve živi!


Dnevno.hr / Dražen Bušić