Možemo li zajedno ako smo isključivi?

Poznat će nas po tome što će vidjeti kako se međusobno ljubimo, a ne kako smo uspjeli postići potpuno teološko jedinstvo. Ljubav pokušava prvo shvatiti kako bi sama bila shvaćena. Spaja nas Duh, a razdvaja duh!

Bog mi je stvarno stavio na srce potrebu za jedinstvom njegove djece. Htjeli mi to ili ne, po krštenju smo ionako svi jedno, tj. njegova ljubljena djeca.

Na žalost, moram ustvrditi kako ima mnogo onih koji pronalaze svoje 'razloge' za nejedinstvo. Mogli bismo biti jedno kad bi oni drugi učili i propovijedali točno onako kako mi to radimo jer smo mi jedini potpuno u pravu. Svaka je kršćanska denominacija, ako u ništa drugo, sigurna kako jedino ona posjeduje onu puninu vjere koju nam je Krist ostavio u naslijeđe.

Čitajući knjige o evangelizaciji Kine u prošlome stoljeću, nisam mogao ne primijetiti jednu činjenicu. Evangelizacija se snažno razmahala kad je Biblija došla u Kinu. Naime, razne europske i američke crkve i denominacije krijumčarile su Bibliju prevedenu na kineske jezike. Te su Biblije dovele do obraćenja milijuna ljudi na kršćanstvo. Vjera je u Kini vjerojatno bila življa i jača nego u bilo kojemu dijelu svijeta. Mnogi su svoju vjeru svjedočili mučeništvom, a Duh Sveti je zaista donosio utjehu tome ispaćenomu narodu. Sve je bilo dobro dok uz Bibliju nisu počele stizati i razne denominacijske knjige. Umjesto ljubavi za Krista i bližnjega, ubrzo se počela voditi borba za 'čistoću vjere'. Dotad su se krstili svi, a s vremenom mnogi više nisu bili sigurni trebaju li krstiti djecu ili trebaju pričekati da ona porastu i sama odluče o svome krštenju. Dotad su bili sretni što su imali zajedništvo s Bogom po Duhu Svetome, a s vremenom su došla mnoga druga pitanja koja su neke potpuno zbunila. Dotad je evanđelje izgledalo potpuno jasno, a s vremenom se sve počelo 'mutiti'. Dogodilo se ono što nitko nije ni sanjao da se može dogoditi – kršćani su počeli jedni druge prezirati.

Čudno je kako drugim denominacijama ne možemo tolerirati određena 'nesudjelovanja'. Nedavno sam bio upozoren kako moram naglasiti da bez Euharistije nema spasenja jer je to Isus jasno rekao. Dakle, oni koji ne vjeruju u stvarnu Isusovu prisutnost u Euharistiji, ne mogu se zvati našom braćom katolicima. Ako je tako, tada u Hrvatskoj imamo samo desetak posto katolika budući da otprilike toliko zaista vjeruje u Isusovu prisutnost u Euharistiji. Kad bi i ostali vjerovali, tada bi joj zasigurno pristupali.
Naravno da je Isus rekao kako nećemo imati života u sebi ako ga ne blagujemo, no isto je tako rekao i mnoge druge 'isključujuće' činjenice kao npr:

• tko vjeruje u Njega, činit će iste stvari kao i On – čak i veće (u svrhu evangelizacije i milosrđa)
• što god s vjerom zatražimo, bit će nam
• ne možemo služiti Bogu i bogatstvu
• oni koji će vjerovati, polagat će ruke na bolesnike, govoriti drugim jezicima…
• nitko ne može ući u Kraljevstvo Božje ako se prije toga nije ponovno rodio
• tko ljubi Isusa, držat će, ljubiti, poštivati Njegovu riječ i od nje živjeti

itd…
Dakle, kad god nekoga isključimo iz zajedništva zato jer ne drži nešto od ovoga 'isključivoga' što je Isus tako očito rekao, može mu se dogoditi da bude 'izbačen' iz zajedništva s Bogom. Kako sudimo, tako ćemo biti suđeni! Ili ispunimo sav zakon ili ne stavljajmo jaram na druge! Ta što tko od nas ima, a da nije primio kao nezasluženi dar? Ako smo nezasluženo primili, zašto se oholimo i preziremo i odbacujemo one koji nisu primili.
Bolje bi bilo kad bismo jedni druge mogli prihvatiti kao slabe, kao one na putu, kao učenike, a ne učitelje. Pokažimo jedni drugima kakve nam je milosti Gospodin nezasluženo podario, budimo zahvalni što Bog i druge ljubi i nastojmo zbog toga još jače ljubiti Boga i bližnjega.
Nikako se ne trebamo odreći bilo kojega dara (spoznaje, nauka, istine) koji smo primili, no nemojmo misliti da smo već bogati i da već imamo svega u izobilju!
Jadan otac čije dijete 'isključuje' brata ili sestru iz roditeljske kuće zato jer nisu sve dobro shvatili, naučili i prihvatili!
Konačno – svi vi koji ste kršteni, moja ste ljubljena braća u Kristu. Ljubim vas bez obzira što niste baš sve 'dobro shvatili'. Slab sam, često griješim i mnogo toga još ne znam, ali gle čuda, uopće ne sumnjam da me Bog neizmjerno ljubi!
Od danas neka nitko preda mnom ne govori ništa loše o mojoj braći i sestrama!