Najslabija karika društva

Naša čovječnost, naša ljubav za bližnjega, na­jjasnije se očituju upravo u susretu s osobama koje su po nečemu drukčije. To itekako vrijedi i za autistične osobe: potrebno im je naše razumijevanje, pažnja i prihvaćanje....

Kako reče Helen A. Keller: „Moji prijatelji ispisali su priču moga života. Na bezbroj načina preokrenuli su moje mane u sjajne prednosti i omogućili mi da koračam smireno i sretno pod sjenkom moga nedostatka“

Autizam nije bolest u uobičajenom smislu riječi. To je poremećaj u ranom razvoju djetetove društvenosti i osjećajnosti. Kao što sljepoća očiju onemogućava gledanje, tako kod autističnog djeteta njegova „sljepoća uma“ onemogućava shvaćanje. To je razlog da takvo dijete ne funkcionira poput svojih vršnjaka. Ono ne može shvatiti svoju majku, ni bilo koga drugoga. Mozak takvog djeteta je programiran na drugačiji način od uobičajenog. Suvremena medicina još nije posve razjasnila takvo ponašanje. Danas u Hrvatskoj živi 8 000 osoba s autizmom. Dječaci su zahvaćeni dva do četiri puta češće. Na svakih pet do deset tisuća novorođenčadi, jedno se rodi s autizmom.

U kojoj su dobi poremećaji vidljivi

Odstupanje od normale vidljivo je već u prvoj godini života a do treće su godine već prisutni jasni znakovi poremećaja. Ti znakovi su vrlo šaroliki i raznoliki. Zato se takvo stanje naziva i autistični spektar ponašanja. U tom se spektru svako dijete nalazi na različitom položaju. Gotovo svako takvo dijete ima svoj specifični obrazac ponašanja. Ne postoji dvoje djece s tim poremećajem koja bi imala jednako ponašanje.

Vrste poremećaja

Prvi znak poremećaja je nemogućnost djeteta da pogledom susretne i prati svoju majku. Ono ne doži­vljava i ne prihvaća majčine znakove privrženosti, ne uživa kad ga se privija k sebi ili mazi. Ono ne može odgonetnuti izraz lica druge osobe. Takvo dijete živi u svome svijetu. Ne doživljava svijet oko sebe, ravnodušno je, ne reagira na zvučne ili vidne podražaje, ne zna nekoga dozvati. Obično se fiksira na pojedini predmet ili igračku. No, ne umije pokazati da tu igračku želi dohvatiti ili imati. Takvo dijete ne voli nikakve promjene u svojoj svakodnevnoj rutini. Reagira različito od zdrave djece. Razlozi su sljedeći: dijete može imati pojačan sluh pa ga uobičajena buka na ulici silno uznemiri. Ako ima pojačan njuh, tada mu može biti loše u prostorima u kojima se osjete inte­nzivni mirisi (ribarnica, prostorije zdravstvenih ustanova u kojima se osjeti miris dezinficijensa, kupališta u kojima se osjeti miris klora). U robnoj kući može doživjeti omaglicu zbog blještave svjetlosti. Uobičajeni nježni dodir na cesti ili na igralištu, dijete može doživjeti veoma bo­lno ili burno. Zbog takvih, za nas normalnih podražaja, dijete kao svoj odgovor na nelagodu može doživjeti veliki napad uzrujanosti koji djeluje poput „sloma živaca“. Takvo dijete ne zna pristupiti drugom djetetu. Zato svoje vrijeme na igralištu ili u vrtiću provodi sâmo i otuđeno. Pri tome može uporno satima ponavljati jednu te istu, nesvrsishodnu ili stereotipnu kretnju (slaganje kockica, povlačenje autića, jednoliko prebacivanje sitnih predmeta). Promatrač ima dojam da je dijete od svijeta odvojeno pregradom kroz koju ne dopiru nikakvi ovosvjetski podražaji. Roditelji i njegovatelji takvog djeteta ne smiju od njega očekivati prvotno riječi. Oni moraju djetetove potrebe najčešće prepoznati po govoru njegova tijela ili po izrazu lica (žeđ, glad, hladnoću, mokru pelenu) ili raspoloženje (tugu, umor, uznemirenost, veselje). Takvo dijete obično ima i poteškoće s razvojem govora. Početak govora može kasniti, a u najtežim slučajevima dijete može biti i nijemo. Kad i izgovori pojedinu riječ, ne može ju povezati s drugom riječi u rečenicu, tj. u smislenu cjelinu. Takvo dijete nikoga ne zove. Intelektualne sposobnosti su mu veoma 'šarolike', tj. neujednačene. Samo pojedina djeca imaju zaostatak u intelektualnome razvoju. Takva pak imaju češće tzv. moždane grčeve (konvulzije). Neka autistična djeca imaju nevjerojatne sposo­bnosti, npr., crtanja, računanja, pamćenja brojeva ili detalja. Autistična djeca su sklona samoozljeđivanju.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanome izdanju Booka.