Djedov vrt
Donosimo dio iz nove knjige Josipa Lončara o krunici. Razmatranje otajstava krunice, u kojima na sasvim osoban način susrećemo Boga i njegovu majku, uvodi nas u svijet Evanđelja
Odrastao sam u malome selu u kojemu su se gotovo svi mještani bavili poljoprivredom. Sijali su kukuruz, pšenicu i grah i uzgajali stoku. Svi, osim mojega djeda. On je umjesto kukuruza, pšenice ili graha iza svoje kuće imao prekrasan vrt s mnoštvom različitih biljaka. Sjećam se kako smo mu mi, unuci, pomagali pisati latinska imena biljaka na etikete koje bi djed stavljao u posude sa sjemenjem.
Ne znam kad je točno djed počeo sa svojim vrtom, no znam da je počeo samo s nekoliko biljaka, kojih je zatim svake godine bilo sve više. Svaka je biljka iziskivala posebnu njegu, od gnojenja, obrezivanja, zalijevanja, itd. Bio je to vrlo složen posao. O vrtu je trebalo razmišljati i brinuti se tijekom cijeloga dana, a siguran sam da je o njemu djed često razmišljao i noću.
Djed je othranio sedmero djece, vodio je svoj dućan, bio dugogodišnji sakristan, vodio je i seosko kazalište te je proputovao skoro cijeli svijet. I sve je to stigao. A imao je samo četiri razreda osnovne škole. Nije završio poljoprivredni, niti agronomski fakultet, a ipak je bio iznimno uspješan vrtlar.
Ljudi u selu znali su za djedov vrt, i znali su da on na njemu prodajom biljaka i sjemenja lijepo zarađuje, ali nitko nije slijedio njegov primjer. Zašto?
Odgovor je vrlo jednostavan. Moj je djed volio svoj vrt; nitko ne bi mogao sebe toliko uložiti u nešto kad to uistinu ne bi volio. Uživao je brinuti o biljkama. Imao je pravu malu zbirku knjigâ o vrtlarstvu, na kojoj su mu mogle pozavidjeti i neke onovremene knjižnice. Sumještani, dakle, nisu pokušavali slijediti njegov primjer jer se njima takav vrt činio prezahtjevnim i prekompliciranim.
Moj „vrt“
Posvuda oko sebe možemo vidjeti ljude koji su u nešto zaljubljeni i koji su, iako možda nisu završili stručne škole, iznimno uspješni u onome čime se bave. Svima je njima Netko/netko tu ljubav usadio u srce.
Na svojemu sam „vrtu“ počeo raditi prije dvadesetak godina. Zavolio sam ga možda čak i više nego što je djed volio svoj. Tijekom godina nabavio sam i pročitao, doslovno, bez ikakva pretjerivanja, više stotina knjigâ o „vrtlarstvu“. Poput djeda, nisam završio apsolutno nikakvu stručnu „vrtlarsku“ školu ili fakultet, iako rado čitam knjige profesorâ s tih stručnih škola. Ipak, najveće mi je blago iskustvo onih koji su se sami, iz ljubavi prema „biljkama“, aktivno i uspješno bavili „obrađivanjem vrtova“.
Moj je „vrt“ Božja Riječ. Onaj koji mi je u srce stavio ljubav prema Njegovu vrtu, usadio mi je i želju da učinim sve kako bih kod što više ljudi potaknuo interes za Njegovu Riječ; da se u Nju zaljube, te i sami počnu saditi vlastiti „vrt“.
Zamislimo sada da je svako otajstvo krunice jedna biljka ili, još bolje rečeno, jedno stablo koje ćemo zasaditi u svojemu srcu, i uzgajati ga tijekom cijeloga života. Ne trebamo odjednom posaditi sva stabla jer bi to u našoj trenutnoj životnoj situaciji možda bilo prezahtjevno, te bi nas moglo dovesti i do odustajanja. Princip razmatranja je vrlo sličan sađenju drveća. To nam kaže sâm Isus u prispodobama o svojoj Riječi. Kako bi otajstvo donijelo dobar plod, najprije treba uzgojiti stablo, a zatim ga treba i redovito njegovati, te također s njega redovito brati plodove.
Dvadeset otajstava predstavlja dvadeset stabala koja ćemo u svojemu „vrtu“ (srcu) polako zasaditi, jedno po jedno, zatim ih uzgajati i naposljetku s njih brati plodove. To je proces koji traje cijeli život, ali i proces koji mijenja naše srce i daje smisao našemu kršćanstvu. Oni kojima nije dana ljubav prema krunici, umjesto otajstava krunice mogu kao zasebna drveća zasaditi pojedine biblijske knjige.
U ovome poslu nismo sami, jer u Crkvi (sakramentima, liturgiji, pouci) možemo računati na pomoć cijeloga Božjeg kraljevstva. Ako želimo uspjeti sa svojim „vrtom“, trebat ćemo pomoć i suradnju cijeloga Kristova Tijela. Zato bi bilo dobro okupiti se s prijateljima i osnovati kruničarsko društvo te zajedno razmatrati i moliti krunicu.
Od istog autora: Osnovna nakana krunice