Tvoje svjedočanstvo vjere
Svjedočanstva govore o djelovanju Boga u našim životima, o situacijama u kojima se Bog na snažan način pokazao kao djelatan, živ! Još su prvi kršćani svjedočili svoju vjeru drugima – jednostavnim prepričavanjem događaja u kojima im se Bog očitovao svojom silom. Budimo i mi poput prvih kršćana, hrabri priznavati pred drugima ono što je Gospodin učinio u našim životima!
Riječi njihova svjedočanstva (Otk 12:11)
Vraćajući se u automobil nakon kupovine, kao i obično pretrpana namirnicama i drugim stvarima koje nisam namjeravala kupiti, sjela sam na trenutak kako bih uhvatila malo zraka i promatrala djecu koja su izlazila iz obližnje osnovne škole.
Iznenada me uhvatila nostalgija i u trenutku sam se vratila u osnovnoškolske dane. Učionica šestog razreda, sa svojim daščanim podom i mirisom na plijesan, živo mi je došla u sjećanje. Uvijek sam mrzila prvi dio poslijepodneva. Nakon ručka, obično sam ili bez veze trošila vrijeme ili sam ometala druge. Najsvijetliji trenutak dana bio je u tri poslijepodne kada bismo sve pospremili i sjeli do učiteljevih nogu na kokosov tepih jer je bilo vrijeme za priču. Tada bih sve zaboravila, potpuno uvučena u živote krijumčara iz Moonfleeta ili u očaravajući svijet Narnije. Mnogi detalji tih priča nezaboravno su urezani u moje sjećanje.
Mnogi od nas se i danas zanosimo pričama bez obzira radi li se o izmišljenim scenarijima popularnih sapunica ili o traču o nekome iz ulice. Rijetko se možemo oduprijeti privlačnosti života drugih ljudi i njihovih situacija.
Ispričano svjedočanstvo vjere
Odnedavno se mnogo naglašava korištenje svjedočenja vjerskog iskustva kao sredstva evangelizacije, ali i produbljenja vlastite vjere. Lako je zadobiti snagu i ohrabrenje razmišljajući o životima velikih svetaca, ili čak onih suvremenih, poput Majke Terezije, no svatko od nas ima priču o onome što Gospodin radi u našim životima. Neki se ljudi mogu prisjetiti posebnog trenutka kad je Krist postao stvaran u njihovu životu, dok se drugi mogu prisjetiti određenih primjera koji su bili važni na njihovu putu u vjeri.
Sandra, naša prijateljica, socijalna je radnica u zapadnom Londonu. Dio njezina posla uključuje vođenje kluba mladih petkom uvečer. Kao što pretpostavljate, vrlo je teško uključiti bilo što duhovno u aktivnosti temeljene na stolnom tenisu, biljaru, popularnim videima i tako dalje.
Jedne je noći pozvala Davea, bivšeg ovisnika o drogi, da dođe i govori tim mladim ljudima. On im je jednostavno ispričao svoju priču o tome kako je živio život koji se vrtio oko slomljenih odnosa, depresije, suicidalnih namjera i bijega u droge. Zatim je rekao kako je bio gotovo na samom rubu ponora kad su ga prijatelji odveli na skup na kojem je neka osoba svjedočila o sili Kristovoj u svom životu. Tada je shvatio da je to jedini izlaz iz njegove bijede.
Dok je govorio, mogla se čuti muha u zraku. Potpuno je zadobio pažnju mladih ljudi pričajući im o situacijama u svojem životu koje su ga izvele iz ropstva droge u slobodu u kojoj zna da je dijete Božje.
Ovo je vrlo dramatična priča i vjerojatno se razlikuje od vašeg svjedočanstva vjere, no i prisjećanje naoko neznatnih događaja, može pomoći izgradnji naše vjere, i vjere onih oko nas.
S vremena na vrijeme, posjećujemo stariju gospođu. Za svojih čestih izleta u prošlost, ona s nama podijeli neku motivirajuću priču iz vremena kad je ovisila o Božjoj providnosti. Jednom se dogodilo da nije imala novca. U kući je hrane bilo vrlo malo, a njezina obitelj koju je trebalo prehraniti, prilično brojna. U očajanju, kleknula je ispred naslonjača i molila. Kad je ustala, ruka joj je kliznula po jastuku i pod njime je pronašla novčanicu prilično velike vrijednosti!
Evangelizacija je vrlo snažna jer se ne radi samo o iznošenju objektivnih činjenica već, mnogo više, subjektivnog doživljaja evanđelja pokazujući na taj način kako je živi Bog na osoban način uključen u živote svojih vjernika. To je razlog zbog čega RCIA program, službeni obred pri uvođenju novih članova u Katoličku crkvu, polaže tako velik naglasak na iznošenju svjedočanstva vjere. Nije dovoljno ljude poučiti osnovnim činjenicama kršćanstva. Oni, također, trebaju sudjelovati u iskustvu Boga na djelu u životu drugih, i u iskustvu zajednice u koju žele ući. Vjera nije samo intelektualni pristanak na skup vjerovanja i principa, nego se radi o dopuštanju sili Božjoj da uđe u naše živote kako bi nas promijenila, oblikovala i obnovila. Mi zbog toga svjedočimo, ne samo ono što smo naučili, nego i ono što smo iskusili, sasvim konkretno, u svojim životima. Pogledajmo riječi sv. Ivana:
„Što bijaše od početka, što smo čuli, što smo svojim očima vidjeli, što smo promotrili i što su naše ruke opipale: Riječ života - da, život se očitova, i vidjesmo i svjedočimo i navješćujemo vam život vječni, koji bijaše u Oca i koji se nama očitova - što smo vidjeli i čuli, navješćujemo i vama da i vi imate s nama zajedništvo. A naše je zajedništvo s Ocem i s njegovim Sinom, Isusom Kristom. Mi vam to pišemo da naša radost bude potpuna.”
(1Iv 1:1-4)
Svjedočanstvo
U Otkrivenju 12:11 Ivan piše: „Oni su ga (tužitelja) pobijedili krvlju Janjetovom i riječju vlastitog svjedočanstva”. Riječ svjedočanstvo ovdje odnosi se na istinite priče prvih kršćana o vjeri, kojima su posvjedočili silu Božju u svojim životima – pričajući drugima o životnim situacijama u kojima se ta sila očitovala na najrazličitije načine. Slično tome, i dan-danas je korištenje svjedočanstava vrlo korisno u evangelizaciji. Osobno je svjedočanstvo, jednostavno, prikaz onoga što nam se dogodilo na osobnom putu u vjeri. Budući da se radi o vlastitom iskustvu, o njemu se ne može raspravljati, već je ljudima očigledno prepušteno da u njega povjeruju ili ne. Kad stvarima pristupamo iz osobnog kuta gledanja te jednostavno pokažemo Boga na djelu u našim životima, tada poruku prenosimo na način koji ne izaziva sučeljavanje mišljenja i zbog toga se ljudi manje osjećaju forsiranima a i koncentriraniji su.
Prije nekoliko godina, moja je zajednica držala misije u prilično bogatoj župi u Midlandsu. Jedne smo večeri održali „večer evanđelja” koja nije bila namijenjena samo župljanima, već i njihovim prijateljima, rođacima i ljudima s tog područja. Nakon što smo pozdravili ljude i otpjevali nekoliko lijepih pjesama, Ron, član našeg tima, počeo je kazivati svoju priču. Pričao je o vremenu kad je bio glavni direktor velike tvrtke te o tome kako je taj položaj utjecao na njegov životni stil. U jednom je trenutku posjedovao ne samo jahtu, nego i vlastiti mali avion, sve dok jednog dana, potpuno neočekivano, nije postao suvišan i ostao bez svega. Razumljivo, to je razarajuće utjecalo na njega, te prouzročilo rasulo u njegovu obiteljskom životu. Na kraju je pao tako nisko, pokušavajući se zaposliti kao trgovački putnik u maloj tvrtki.
Jedne večeri, prije intervjua za posao, našao se u trošnom pansionu u Boltonu, u Lancashireu. Sjedeći u prilično otrcanom dnevnom boravku, osjećao se kao da se nalazi na rubu ponora. U svom je srcu, u očaju i ljutnji, zavapio: „Bože, ako te ima, pokaži mi se!” U tom su mu trenutku oči pale na poznatu reprodukciju slikara Homana Hunta koja je prikazivala Krista, Svjetlost svijeta. Stojeći na vratima i buljeći u sliku Isusa na zidu, u misli su mu postupno dolazile riječi koje je naučio na nedjeljnom vjeronauku u prezbiterijanskoj crkvi u Škotskoj: „Ako tko posluša moj glas i otvori vrata, ući ću k njemu i večerati s njime, i on sa mnom” (Otk 3:20).
Odjednom je shvatio da se kvaka nalazi na unutarnjoj strani i da je sve što treba učiniti otvoriti vrata i reći: „Gospodine, uđi u moj slomljeni život... Kajem se što pokušavam činiti stvari u svojoj snazi, molim te da ti preuzmeš brigu”.
Nakon njegova svjedočenja, nije trebalo držati propovijed o „tražite najprije kraljevstvo Božje” jer ljudi nisu bili samo duboko taknuti slušajući o vjernosti Božjoj, već su se osjećali izazvani u vlastitim životima. Mogli su vrlo jasno vidjeti koliko je kratkovidno kad preveliki naglasak stavimo na materijalne stvari koje mogu tako brzo izblijedjeti.
Proslijedi dalje, Michelle Moran, Biblioteka Figulus