Zabrana razgovora o vjeri
Što možemo naučiti o poslovanju, vjeri i pozivu iz iskustva biblijskog josipa, „slučajnog menadžera“ u egiptu
Iz knjige: Slučajno menadžer
Kako govoriti o Bogu na radnom mjestu? (1) / Zabrana razgovora o vjeri (2) / Izbjegavanje razgovora o Bogu kako ne bi nikoga uvrijedili (3)
Otići ću još dalje. Vjerujem da je ovakvo otvoreno izražavanje postalo suštinski sastojak njegovanja kreativnosti na našem radnom mjestu. Kad ljudi ostave dio sebe na vratima, javljaju se dva problema: postaju manje angažirani (što dovodi do ograničavanja kreativnosti), a ako je nečiji osjećaj za dobro i zlo ukorijenjen u vjerskim uvjerenjima, odvajanje vjere i posla može potkopati želju osobe da ozbiljno shvati donošenje etičnih odluka na radnom mjestu. Uz to, postupanje s poštovanjem u tom području pomoći će nam da i drugim različitostima pristupimo s poštovanjem.
Shvatio sam to kad me jedna osoba židovske vjeroispovijesti iz mog osoblja prozvala zbog sudjelovanja u biblijskom proučavanju u našem uredu tijekom ručka. Kad smo porazgovarali, taj je čovjek rekao da ga najviše brine to što bih mogao pokazivati pristranost drugim kršćanima. Zato sam ga zamolio da me drži odgovornim za to, i ako ikad uoči takvu pristranost, odstupit ću. Povremeno smo se sastajali i izgradili smo blisko prijateljstvo koje traje i dan-danas, dugo nakon što smo obojica otišli iz tvrtke. Međutim, pitanje koje je postavio je nešto o čemu svaki kršćanin na radnom mjestu treba dobro razmisliti.
Bob Doll je na svojoj koži naučio da ima radnih sredina u kojima ljudi ne žele da se u njihovim organizacijama uključuju u religijske razgovore. Bio je stariji strateg za Black-Rock Capital, česti komentator na televiziji i ugledan čovjek. Uz to, bio je kršćanin. U teškim trenucima u Black-Rocku Boga je ostavio po strani te je ispričao skupini kršćana kako se nosio s tim teškim životnim razdobljem. Njegov se govor pojavio na YouTubeu (s takvim se problemom Josip nije susretao!), i dobio je otkaz zbog razgovora o situaciji s posla izvan radnog mjesta. Nedugo zatim, našao je drugi posao u tvrtki Nuveen Asset Management, LLC. U završnim fazama pregovora za radno mjesto rekao je potencijalnom budućem šefu za video na YouTubeu. Novom šefu to nije smetalo, iako Bob nije znao što će se dogoditi ako to spomene. To ga je koštalo. Spominjanje Boga na radnom mjestu ili vezano uz radno mjesto još je jedno područje u kojem nema zajamčenog uspjeha.
Vratimo se Josipovu stavu. Iako je Josip s pravom pripisao zasluge za svoje tumačenje Bogu, moramo paziti da ono što bi trebalo biti izraz poniznosti ne preraste u promicanje našeg vlastitog autoriteta. Tanka je crta između pripisivanja zasluga Bogu i prisvajanja posebnih spoznaja. Postoji opasnost da se poslužimo prisvajanjem Božjih spoznaja kako bismo se usprotivili svakom neslaganju na temelju navodnih posebnih otkrivenja. Vrlo često želimo pripisati Bogu zasluge za pobjedu u raspravi, dok Bog nema nikakve veze s našim stavom. Malo poniznosti nam svakako neće naškoditi.
Treći put kad je Josip spomenuo Boga na radnom mjestu opet je bilo drugačije. Josip je gledao na svoje suradnike kao na dragocjena ljudska bića. Štoviše, i oni su imali spoznaje od Boga. Rekao je faraonu: “Faraonov je san samo jedan: Bog javlja faraonu što kani učiniti.” (Post 41,25) Josip je nastavio govoriti o snu tijekom razgovora, čime je iskazao poštovanje faraonu. Zbog toga je faraon priznao Božju prisutnost i spoznaju u Josipu (“Otkako je sve to Bog tebi otkrio…” (Post 41,39) i povjerio mu veliku odgovornost.
I opet, malo upozorenje. To ne trebamo činiti da bismo stekli ugled pred šefom ili bili promaknuti. Josip je jednostavno bio takav; nije to činio kako bi stekao prednost. Nadalje, takvi razgovori neće nam uvijek, pa čak ni često, donijeti poštovanje pred šefom.
Iz knjige: Slučajno menadžer
Kako govoriti o Bogu na radnom mjestu? (1) / Zabrana razgovora o vjeri (2) / Izbjegavanje razgovora o Bogu kako ne bi nikoga uvrijedili (3)