Sjeti se svoga dostojanstva!
U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga – i Riječ bijaše Bog (Iv 1,1-18)
Priredio: Mirko Ćosić prema homiliji prof. Ivančića, održanoj na Božić 2007.
Božićno je vrijeme. Neka danas u nas uđe nešto novo. Shvatimo da ne možemo ne biti zločesti, shvatimo da se svi prljamo, i zato na početku priznajmo svoje slabosti i grijehe i osjetimo kako svaki djelić našega tijela i naše duše želi da ga dotakne rođenje Isusovo.
Sjeti se svoga dostojanstva
Čast nam je da smo izabrani, da nam je dano da znamo za rođenje i objavu Božju na zemlji. Kakva je to privilegija. Bog je u jednom trenutku stvorio svijet, i kao da je htio napraviti sebe – stvorio je čovjeka od zemlje, ali udahnuo mu je svoj Duh, samoga sebe. Kakva je to čast za jedno stvorenje. To đavao nije mogao podnijeti i iz te zavisti zaveo je čovjeka. Na neki ga je način odvojio od Stvoritelja; kao kad rijeku odvojite od izvora pa ona nestaje...
Bog postade čovjekom!
Palog čovjeka Otac nebeski ne ide kazniti, već se događa nešto nečuveno: Bog postade čovjekom.
Isus je ušao u ljudsku egzistenciju, postao je jedan od nas da bismo mi postali On. Sad je, po Isusu, kako su to rekli sveci, čovjek postao Bog. Otud toliko dostojanstvo u čovjeku na jednoj strani i tolika krhkost na drugoj.
Zato nam blagdan Božića želi to osvijestiti: Kršćanine, sjeti se svoga dostojanstva. Tu rečenicu izrekao je još davne 480. godine papa Leon Veliki u svojoj prekrasnoj božićnoj homiliji.
Dakle, Bog nas nije samo došao izliječiti i popraviti ono što smo pokvarili već nas je digao iznad svega i sad smo doista Bog. Ipak, toliko je krhkosti u nama kojoj vjerujemo; gledamo kako smo bolesni, kako starimo, gledamo svoja ograničenja..., i time kao da zakopavamo istinu i ne možemo povjerovati da smo u Bogu, da nam je dano sve jer Bog je sve. Nije ni čudno da smo nemoćni i krhki kad nam je to sve teško prihvatiti. Najviše patimo zato što tu silnu i veličanstvenu Radosnu vijest ne možemo prihvatiti i na neki način živimo mimo toga.
Ja Ti vjerujem!
Upravo je zato naše kršćanstvo vjera: „pravednik će od vjere živjeti“. Vidimo u evanđelju da Isus traži jedino vjeru. Tko bi povjerovao u tako nešto čudesno da nam Isus to nije priopćio i pokazao svojim životom? I to su glavne poruke Božića. Međutim, nama je lakše biti mali kukavni čovjek koji se jada Bogu i koji misli da je grješan i bespomoćan, koji se stalno bavi svojim grijesima i krivnjama. Zar je kršćanski život dan za danom vrtjeti se u krugu naših molitvica kako bi nam se Bog smilovao jer smo grješnici? To je sve Stari zavjet. To je ropstvo. To je roptaj nemoćna roba. Međutim, u Novom je zavjetu dovoljno samo reći: Evo Ti moji grijesi, ja Ti vjerujem!
Počnimo (to) živjeti!
Božić nas oslobađa od tih naših malih sitnih briga jer sve je malo u odnosu na Boga. Božić znači da je On sve otkupio, platio sve dugove, i drugo; toliko nas je podigao i podario nam dostojanstvo djece Božje kako bismo bili veliki kao naš Otac Nebeski. Kad ćemo si to posvijestiti, kad ćemo to početi živjeti?!