Život u skrovitosti
Najveći ljudi u Božjim očima uvijek su oni najmanji u ljudskim. Za njih Bog ima najveće zadaće (sveti Leopold)
Kad malo bolje razmislimo, smisao svega krije se u malenosti. Pa i ukupan naš život, ma kako se činio dugačkim, zapravo je sačinjen od malih, skrovitih trenutaka i sretan je, smislen ili proživljen upravo onoliko koliko su sretni, smisleni i proživljeni ti mali trenuci svakodnevnog života.
Isto je i s ljubavlju. Svaki veliki plamen ljubavi prema Bogu, mužu ili prema djeci, satkan je u stvarnosti od puno malih, skrovitih plamičaka svakodnevnog sebedarja i žrtve.
Životopisi svetaca pokazuju kako je i impozantnost svetosti izgrađena na malim i skrovitim činima poslušnosti, poniznosti, čistoće i ljubavi. Jedan od meni najdražih primjera koji potvrđuje da je to tako jest naš hrvatski svetac Bogdan Leopold Mandić. Zatvoren u tamu ispovjedaonice donio je u činu poslušnosti toliko svjetla i pomirenja u ljudska srca.
Bog voli zatvoriti veliko u malo
Misterij veličine u malenosti i skrovitosti lijepo je pretočio u stihove pjesnik Alberto Grandi: „Bog voli zatvoriti veliko u malo: svemir u atom, drvo u sjeme, čovjeka u embrij, leptira u crva, vječnost u trenutak, ljubav u srce, sebe samog u nas.”
Pa čak i sâmu Bibliju – koja sadrži otprilike tri milijuna slova, 31 000 stihova i 1189 poglavlja; i za koju nam treba otprilike 49 sati kako bismo ju pročitali cijelu (38 sati za Stari zavjet i 11 sati za Novi) – Bog je sažeo u samo devet riječi: „Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio!”
Kako je zemaljskim očima teško otkriti ovu Božju logiku. Zemaljske oči teže za veličinom, slavom, potvrđivanjem, isticanjem, povlađivanjem, moći... Vidimo to na svakom koraku u svakodnevnom životu: i pojedinci i poduzeća što god stignu odmah oglašavaju na velika zvona i koriste za vlastitu promidžbu!!!
Ipak najveća se bitka odvija u nama samima. Koliko se puta ugrizem za jezik nakon što sam se već pohvalila kako danas postim ili da sam već izmolila ili da sam nešto poklonila nekome... Nažalost, tako se često odlučim za zemaljsku plaću, koja se sastoji od nekog prolaznog ljudskog divljenja ili imena ispisanog na novinskom papiru koji već sutra postaje smeće.
Drugačija logika
Isus nas u Evanđelju uči drugačijoj logici, logici sabiranja blaga ne za propadljivost, nego za vječnost. Uči nas duhovnim očima gledati duhovne stvarnosti koje se događaju u skrovitosti. Tako u šestom poglavlju Matejeva evanđelja čitamo: „Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima da vas oni vide. Inače, nema vam plaće u vašeg Oca koji je na nebesima”.
Milostinja u skrovitosti
„Kada dakle dijeliš milostinju, ne trubi pred sobom, kako to u sinagogama i na ulicama čine licemjeri da bi ih ljudi hvalili. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti, naprotiv, kada daješ milostinju – neka ti ne zna ljevica što čini desnica, da tvoja milostinja bude u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti!”
Molitva u skrovitosti
„Tako i kad molite, ne budite kao licemjeri. Vole moliti stojeći u sinagogama i na raskrižjima ulica da se pokažu ljudima. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti, naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.”
Post u skrovitosti
„I kad postite, ne budite smrknuti kao licemjeri. Izobličuju lica da pokažu ljudima kako poste. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti, naprotiv, kad postiš, pomaži glavu i umij lice da ne zapaze ljudi kako postiš, nego Otac tvoj, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.”
Pogled duha
Iako zvuči lijepo i privlačno, put skrovitosti nije nimalo lako živjeti; ponekad kao da cijelo tijelo vrišti od želje da se dokaže i pokaže. Ovo ʽmljevenjeʼ ega može se dogoditi samo uz ustrajnu molitvu i predanje Bogu. Ustrajmo i On će uzeti od nas ovaj zemaljski pogled, a udijeliti nam pogled duha. A kad nam dođu napasti koje nam šapuću da smo uvijek negdje zadnji i nepriznati, ostaje nam ova utješna misao svetog Leopolda: „Najveći ljudi u Božjim očima uvijek su oni najmanji u ljudskim. Za njih Bog ima najveće zadaće”.
Zato samo hrabro, svi najmanji. Vjerujmo da će nam Otac, koji vidi u skrovitosti, sve to jednom uzvratiti!
Autorica o sebi
Rođena sam u Vinkovcima. Cijeli sam život u potrazi za Ljubavlju. Božja providnost dovela me u Međugorje gdje i danas djelujem i radim nošena Gospinim majčinstvom. Udana sam, majka troje djece, od koje jedno ima autizam. Temelj škole ljubavi vidim u tradicionalnoj, katoličkoj obitelji koja djecu uči savršenstvu ljubavi – blagu za ovaj i za onaj svijet.