Prispodoba o vjeri
Donosimo odlomak iz knjige Josipa Lončara „Kako povjerovati?” Knjiga je napisana baš za svakoga jer je i Božja milost namijenjena svakome. Ono što su mnogi kroz stoljeća zakomplicirali, autor donosi na izvoran, jednostavan način. Mnogi će nakon čitanja knjige, moći primiti ono što im Bog već dugo želi dati. Također, moći će i drugima dati ono isto što su i sami primili
Možda ste već čuli ovu priču… Na gradskom trgu nekog grada, neki je čovjek razapeo čelično uže od tornja crkve do susjedne zgrade, na visini od desetak metara i na razmaku od petnaestak metara. Velik broj znatiželjnika koji su upravo izlazili iz crkve s nedjeljne mise okupio se kako bi vidio što će se dogoditi. Čovjek je uzeo motku u ruke i prošetao se od crkve do zgrade hodajući po čeličnom užetu. Ljudi su oduševljeno pljeskali njegovu umijeću i hrabrosti. Čovjek ih je tada, glasno vičući, upitao: „Vjerujete li da to isto mogu učiniti bez motke?”
Svi su gotovo jednoglasno povikali da vjeruju. On je to zatim i učinio. Nakon toga je od nekud izvadio tačke (kolica) i upitao ljude vjeruju li kako to isto može učiniti gurajući kolica ispred sebe. Narod je ponovno jednoglasno povikao kako vjeruje. Zatim se, na veliko oduševljenje promatrača, čak nekoliko puta prošetao amo-tamo gurajući tačke ispred sebe. Sad je već uvelike zadobio njihovo povjerenje. No slijedilo je još jedno pitanje: „Vjerujete li da to isto mogu učiniti ako netko sjedi u kolicima?” Gotovo svi su odgovorili kako vjeruju, iščekujući da to i vide.
Sljedeće ih je pitanje šokiralo: „Tko će se od vas popeti i doći sjesti u kolica?”
Odjednom je nastala tišina. Nitko se nije želio popeti i sjesti u kolica.
Osobno me zanima koliko je njih za vrijeme mise kojoj su malo prije prisustvovali „sjedilo u kolicima”. Na misi možemo promatrati a možemo i sudjelovati. Kad nakon mise izađemo iz Crkve, Isus nas može samo promatrati, a može i sudjelovati. Ako si ti, čitatelju, jedan od onih koji vjeruju, ali se ipak ne usude sjesti u kolica, tada je ova knjiga baš za tebe!
Josip Lončar