fbpx

book hr banner 130x1000px

Proročko karizmatsko iskustvo?

Danas sve češće u zajednicama karizmatske obnove u Duhu susrećemo osobe koje imaju proročki dar. Karizme kojima osoba stupa u dijalog s Bogom su dar proroštva, dar nutarnjeg govora, dar spoznanja i dar razlikovanja duhova.

Kod dara proroštva, osoba ne poznaje sadržaj poruke, ali kad u povjerenju izgovori riječ-dvije koje su joj dane, tada druge poteku poput bujice, da bi zatim odjednom presahnule i osoba osjeća da nema više ništa reći.

Slušajući govor koji joj dolazi, osoba otkriva sadržaj o kojem sama ne odlučuje, nego riječi prolaze kroz nju, a um je posve besplodan. (1 Kor 14,14)

Kod proročkog dara, osoba je nadahnuta i vođena Duhom Svetim, sluša sebe kao da sluša neku drugu osobu. Jasno osjeća da njezine riječi ne prolaze kroz njezin razum i zato ih ona odmah zaboravlja, često pamti samo ono bitno. Međutim, pamte ih oni koji su slušali, jer im je jako upečatljiva.

Obdarena osoba izgovaranje riječi može odgoditi za kasnije, ukoliko smatra nerazboritim i neprikladnim da budu izgovorene odmah. Proročki su duhovi podložni prorocima. (1 Kor 14,32) Prorok je glasnogovornik preko kojeg Bog daje upute ili tumači svoju volju za točno određenu situaciju.

Na molitvenom susretu u kojem su sudjelovali katekumeni, nalazila se i neka osoba koja se bojala primanja sakramenta. Čim je izrekla svoju molitvu, osoba koja je imala proročki dar dobila je za nju riječ ohrabrenja: „Ne boj se, ja poznajem tvoje srce”. Nakon toga, veliki je mir zamijenio tjeskobu i strah.

Postoje dvije vrste proroštva:

  1. Nadahnuto – kada osoba govori na poticaj Duha Svetoga već poznate stvari koje u tom trenutku pogađaju srce neke osobe, ili zajednice.
  2. Objaviteljsko – kada osoba na Božji poticaj govori o nepoznatom što ljudskim putem nije mogla spoznati.

Gospodin prorocima otkriva skrivene stvari, zato kada netko prorokuje, otkrivaju se tajne srca, a rezultat će biti da će osoba reći: Zaista je Bog među vama (1 Kor 14,24-26).

Tako proroštvo može poprimiti oblik čitanja srdaca kao kod sv. Ivana, arškog župnika, Padre Pija, Leopolda Mandića i drugih.

Proročka riječ pogađa pojedince ili zajednicu koja često reagira slavljenjem kao svojim odgovorom.

Kroz proročku riječ, Bog najčešće tješi, ohrabruje, potiče, opominje i prekorava.

Karizme su darovi, odnosno sposobnosti, kojima kršćanin pomaže drugima, a da njega ne moraju učiniti nimalo kreposnijim. Zato možemo reći da se osobi ne daju darovi koji su njoj potrebni, nego oni koji su potrebni njezinoj okolini.

Bez obzira na sve ove razlike, nemoguće je povući oštre granice između karizmatskog i mističkog iskustva. To se dvoje međusobno isprepliće, nadopunjava i obično ne ide jedno bez drugoga. Tako, dok karizme obnavljaju i pomlađuju instituciju, svetost pojedinca i objave njima dane mogu pomoći drugima i tako opet čine Crkvu svetijom.

Tu se negdje dodiruju mistički fenomen nutarnjega govora te proročki i dar spoznanja u karizmatskom pokretu.

Cjelokupno mističko iskustvo i karizmatsko iskustvo nemoguće je odijeliti jedno od drugoga.

Mističko i karizmatsko iskustvo u kršćanstvu su u biti istovjetni.

Osoba koja je primila određene darove, pokazat će svoju zahvalnost na najbolji način ako se u svakoj prilici služi njima u poniznosti, na slavu Božju i pomažući braći.


Kako nam Bog govori?, sestra Biserka Jagunić