Kršćani - bogataši i moćnici?

Written by Josip Lončar.

Neki misle da su kršćani siromasi koji nemaju ništa. No, je li to tako? Jesu li kršćani zapravo najbogatiji ljudi na zemlji i kako doći u posjed nevjerojatnog bogatstva koje nam pripada kao djeci Božjoj?

Onaj koji ima karizmu vjere „posjeduje“ zdravlje mnoštva bolesnika oko sebe. Vjernik kao sin Božji posjeduje nevjerojatno bogatstvo kojim može iskazati ljubav mnogima oko sebe. Možda to prihvaćamo s nevjerom. No pogledajmo kako su Petar i Ivan iskazali ljubav čovjeku hromom od rođenja. Hromi je zatražio milostinju, no Petar mu je mogao dati samo ono što je imao. Pogledajmo što je to imao:

...Tada mu reče Petar: „Ja nemam ni srebra ni zlata, ali što imam, to ti dajem: u ime Isusa Krista Nazarećanina ustani i hodaj!“ ... Dj 3, 6

I hromi je prohodao. Petar je tvrdio kako on posjeduje zdravlje koje je pripadalo hromom čovjeku. Na neki način nama, djeci Božjoj, pripada sva zajednička ostavština kojom možemo raspolagati samo s jednim uvjetom− našom vjerom. Evo još jedan dokaz tvrdnji da vjernici kao sinovi imaju obilje koje mogu podariti svakom bližnjem u nevolji:

...koliko je u nama (neki prijevodi kažu: prema nama) koji vjerujemo izvanredno velika njegova snaga koja odgovara djelotvornosti silne moći njegove, što je pokaza u Kristu uskrisujući ga od mrtvih i postavljajući ga "sebi s desne strane" na nebesima... Ef 1,19

Apostol Pavao kaže kako neki misle da smo mi kršćani siromasi (usp. 2 Kor 6,10), a zapravo smo oni koji posjeduju sve. Sve nam stoji na raspolaganju, iako ne uzimamo sve. Ni jedan od nas ne može reći da mu Bog ne želi dati, već samo može reći da si ne zna ili ne želi uzeti.

To znači da svaki sin baštinik ili sin vjere ne samo da ima pristup riznici zdravlja nego i bilo kojoj sili i autoritetu koji su mu potrebni za iskazivanje ljubavi i milosrđa prema bližnjemu. Trebamo vjerovati da je Poslanica Efežanima pisana za sve Efežane, a ne za neke izabrane. Shvatimo da smo i ti i ja Efežani!

Jamstvo u Isusu Kristu

Mislim da je ovo dosad sasvim dovoljno jamstvo da su svi bolesnici u Isusu Kristu njegovim ranama već iscijeljeni, tj. da svako tko za zdravlje moli, treba znati da ga već i posjeduje. No ako mislimo da je naša bolest ili bolest onoga za čije ozdravljenje molimo previše teška ili previše odmakla da bi uopće imalo smisla moliti, sjetimo se kako su izgledali oni koji su se živi raspadali od gube, a ipak ih je Isus ozdravljao, da ne govorimo o Lazaru, koji je bio četiri dana u grobu! Taj isti Isus može danas ozdraviti svakoga, samo ako imamo isto povjerenje u njega. Ne moramo čak ni biti dobri, jer ni devet nezahvalnih gubavaca nisu bili dobri, već moramo samo vjerovati da nas on zaista može ozdraviti.

Poznavati Boga

Kad molim za nekoga, običavam postaviti pitanje: Vjeruješ li da te Bog želi ozdraviti? Doživjet ćemo da će mnogi s lakoćom potvrditi da ih Bog može ozdraviti, no ako upitamo: „Vjeruješ li čvrsto da te Bog sada, tj. ovaj trenutak kad ti je postavljeno pitanje, želi ozdraviti?“, rijetko ćemo kad dobiti potvrdan odgovor. Posrijedi je očito neznanje. Prorok Izaija nam govori kako nas je Isus već sve ozdravio. Stoga svaki put kad netko kaže da ne zna želi li ga Bog ozdraviti, zapravo kaže da ne zna je li Bog preko proroka Izaije, apostola Ivana i apostola Petra govorio istinu. Štoviše, sumnja u to. Ipak bi trebalo prihvatiti činjenicu da je Isus Krist svakog čovjeka već ozdravio ili, bolje rečeno, podario mu zdravlje. Ako stvarno nismo sigurni u činjenicu ozdravljenja upotpunjenog na križu Isusa Krista, a neizlječivo smo bolesni, vjerojatno će nam se dogoditi ono što je prorok Hošea rekao: „Moj narod gine jer nema znanja“ (Hoš 4,6). Poznavati Boga trebala bi biti jedna od najvažnijih potreba u našem životu. Pisac Knjige Mudrosti jasno kaže za one koji ne poznaju Boga:

Po naravi su glupi svi ljudi koji ne upoznaše Boga. Mudr 13, 1

Apostol Pavao moli za Efežane da im Bog dadne Duha mudrosti i otkrivenja kako bi Boga u potpunosti mogli upoznati, jer poznavati Boga donosi silu. Nemojmo sada misliti da bismo za poznavanje Boga trebali neizostavno studirati teologiju, jer to nije jedini način na koji se može Boga upoznati. Nemojmo se izvlačiti ni na svoju školsku spremu i kvocijent inteligencije, jer ni to nije zapreka, čak može ponekad biti i velika prednost. Isus u evanđeljima zahvaljuje nebeskom Ocu što je spoznaju sakrio od mudrih i pametnih, a dao je malenima, dok apostol Pavao vrlo jasno nabraja one koji su najkompetentniji da ga upoznaju (usp. 1 Kor 1). Apostol Ivan nam u evanđelju i poslanicama otkriva veliku istinu, da čovjek uči od pomazanja Duha Svetoga koje je na njemu, što znači da Boga možemo spoznati jedino u duhu, a nikako u razumu. Mnogi bi htjeli spoznati Boga, razumom a u isto vrijeme imamo ozbiljnih poteškoća s malo kompliciranijim matematičkim pojmovima, dok je Bog daleko kompliciraniji od matematike. Boga možemo gledati i upoznati jedino duhom, uz aktivnu pomoć Duha Svetoga. Dakle o Bogu možemo naučiti razumom, te spoznati da on postoji, ali ga možemo upoznati samo duhom, budući da je on sam duh.

Vjera

Sve što od Boga molimo, primamo vjerom, i to vjerom svojom ili vjerom nekoga tko za našu potrebu moli. Bog jasno kaže da mu je bez vjere nemoguće ugoditi i da onaj koji sa sumnjom moli neće primiti ništa, jer je sličan morskom valovlju i nestalan na svim svojim putovima (usp. Jak 2,6-8).

Preuzeto iz knjge Karizma vjere