fbpx

book hr banner 130x1000px

Težio sam spoznajama

Bližnjega možemo osuditi, a možemo ga i, umjesto toga, razumjeti i za njega moliti. Ovo prvo možemo sami a za ovo drugo nam je vjerojatno potrebna Božja pomoć. Jedna od tih pomoći je dar spoznaje. Koristimo ovaj Božji dar za dobro!

Dar spoznaje. Zvuči tako moćno, djeluje tako snažno...
Nakon što sam se susreo s darom spoznaje često sam pomišljao: „Kako prekrasno, kakav prekrasan dar pun milosti. Zamisli samo kako je divno biti produžena Božja ruka. Po spoznajama Bog ti može otkriti koji problemi muče nekog čovjeka, a zatim za isti možeš moliti! Zamisli samo. Blago ljudima koji imaju dar spoznaje... Koliko oni samo mogu pomoći ljudima... Kako bi bilo divno imati ga... Tada bih mogao mnogo više...“

Dok sam se jednog jutra penjao stubištem, sinulo mi je... Taj bljesak bio je dovoljan da se u meni mnogo toga promijeni, da progledam. U tom sam trenu shvatio: kakve je meni Bog spoznaje poslao, kakve darove primam od Boga, a nisam ih svjestan. (Štoviše, često ih zlorabim...)
Bog mi je na put poslao onu preljubnicu što živi u mojoj zgradi. Umjesto da zaključim kako ta žena ima problema s bludom, i da ju prikazujem na svakoj misi te molim Boga da je oslobodi tog ropstva, ona je bila još jedna sočna priča koju smo komentirali na kavi...
Bog mi je na put poslao onog čovjeka koji psuje Boga. Umjesto da sam ga blagoslovio i molio za njega, da ga Bog oslobodi te zle navike, ja sam ga pogledao prijezirno i svisoka...

Neki dan sam ponovno susreo i onog pijanca. Umjesto da sam pokušao shvatiti kako je za alkoholom posegnuo kao za njemu jedinom poznatom 'medicinom' za duhovne rane; umjesto da sam molio za njega kako bi upoznao, susreo najboljeg liječnika, Boga živoga, i otvorio se za Njegovu snagu kojom bi se mogao othrvati alkoholizmu ja sam ga tako žestoko iskritizirao, tako oštro osudio...

„Ma pogledaj samo onog svećenika, odlučio je služiti Bogu, a pogledaj što radi?“ Da, umjesto molitve kao potpore, iz mojih je usta zagrmjela osuda...

Zastao sam na stubištu na kojemu je sve počelo. Stajao sam shvaćajući:
Bog mi je ponudio nebrojeno mnogo spoznaja. Daje ih svakome od nas. Pokazuje nam: ima toliko posla, toliko duša koje su zapele i ne znaju kako izaći. Bog nam ih pokazuje i daje nam da spoznamo njihove slabosti, da spoznamo koliko su potrebni molitve. Ali što mi često činimo? Spoznaju koristimo za trač. Ono što nam Bog daje da uvidimo, mi osuđujemo.

Koliko bi samo plodova bilo kad bismo ono vrijeme koje tratimo na osuđivanje i komentiranje tuđih grijeha – proveli u molitvi za njih! Koliko bi samo Gospodin izlio blagoslova? Koliko bismo kroz tu molitvu i sami stekli poniznosti, i više se ne bismo oholili i izdizali iznad drugih? „Blagoslivljajte jer ste na to pozvani, da baštinite blagoslov“ stoji u Petrovoj poslanici (1 Pt 3,9).

„Tko je od vas bez grijeha neka prvi baci kamen“ (Iv 8,7). Koliko samo kamenja nabacamo na druge, a samim time iscrpimo i sebe? Svim tim 'zamasima' na druge tlačimo i svoju dušu, uzaludno trošimo snagu.
Pitam se ponovno koliko bi samo blagoslova bilo da smo pri svakoj toj spoznaji blagoslivljali, a ne „opleli jezikom“? „Njime blagoslivljamo Gospodina i Oca, njime i proklinjemo ljude na sliku Božju stvorene: iz istih usta izlazi blagoslov i prokletstvo. Ne smije se, braćo moja, tako događati! Zar vrelo na isti otvor šiklja slatko i gorko?“ (Jakovljeva poslanica 3,9)

I danas me Isus potiče da „opletem jezikom“, ali ljubavlju, molitvom i blagoslovom. Petar u svojoj prvoj poslanici govori: „A prije svega imajte neprestanu ljubav među sobom jer ljubav pokriva mnoštvo grijeha! Budite gostoljubivi jedni prema drugima bez mrmljanja!“ (1 Pt 4,8-9)
Prokleti ili blagosloviti? Odluka je na nama.